Turneja Zagrebačke filharmonije započeta preksinoć u bečkom Musikvereinu dobila je u programskoj knjižici Schillerom i Beethovenom nadahnut naslov “Alle Klänge werden Brüder” – “Svi će zvuci biti braća”. Tako i bi. Ispred slavnog bečkog glazbenog hrama u utorak navečer vrvjelo je od ljudi koji su hrlili na koncert, a bilo je i onih koji su tražili “kartu više”.
Da ovo bečko gostovanje i nastavak turneje u Dresdenu, Münchenu, Zürichu i Frankfurtu budu dobro razglašeni i oglašeni, pobrinula se poznata agencija Vienna Classic. No dobra reklama nije dovoljna da bi se napunila Zlatna dvorana Musikvereina. Treba vam i jako ime na plakatima. U ovom slučaju to je ime maestra Kristjana Järvija. Osim što sigurno kroči svjetskim stazama koje su mu utabali legendarni otac Neeme i slavni stariji brat Paavo Järvi, Kristjan Järvi ima i vlastitu snažnu karizmu, zaraznu nesputanu radost i strast kojom krči nove puteve.
Koncert koji je prije Beča najprije održan u Lisinskom imao je tri blistave točke. Prvi vrhunac dogodio se na samom početku: čuveno, ali izvan Hrvatske nepoznato “Simfonijsko kolo” Jakova Gotovca. Maestro Järvi smjesta je stisnuo gas do daske i doveo orkestar, skupa s publikom, do ekstaze u vrtlogu Gotovčevih dinarskih glazbenih motiva i ritmova.
Svjež i moderan Gotovac
Nevjerojatno je kako svježe i moderno zvuči ta mladenačka Gotovčeva skladba kada joj se pristupi bez taktiziranja i raspuhujući punim dahom svaki grumen glazbenog žara iz kojeg frcaju čarolije i emocije. Gotovac se tako pod zlatnim svodovima i raskošnim lusterima Musikvereina sasvim ravnopravno zbratimio s Čajkovskim koji je na kraju večeri predstavljen orkestralnom suitom “Snjeguljica”. Nju je sastavio sam Järvi od ulomaka gotovo nikad izvođene glazbene scenske bajke “Snjeguljica”. Tako su i Gotovac i Čajkovski publici bili podjednako otkriće, a u oba je bila imponirajuća te zasluženim ovacijama nagrađena mladenačka energija, uigranost i zaigranost filharmonijskog orkestra koji se prepustio zavodljivim rukama i temperamentu maestra Järvija. A da pored svih finesa u detaljima tih skladbi ljudi ne bi pomislili da se do publike dopire samo bukom – koja je doista u spomenutim djelima bila upravo raskošna – kao os programa promišljena je u sredinu postavljena zadivljujuće jednostavna i lijepa skladba “Fratres” slavnog estonskog skladatelja Arva Pärta. Bila je to upravo evanđeoski tiha i sabrana glazbena meditacija i propovijed o bratstvu ljudi i nota.
Ako se pak pitamo kako je uopće došlo do ove nakon dugo vremena vrlo ozbiljne i važne europske turneje Zagrebačke filharmonije – za koju, važno je reći, ni Zagreb ni Hrvatska nisu morali platiti ni kune iz svojih proračuna – dio odgovora je umjetničko ime korejske pijanistice SoRyang do čije je popularizacije i afirmacije silno stalo organizatoru čitave turneje. Istina, njena interpretacija Griegova Klavirskog koncerta u a-molu imala je dosta diskutabilnih trenutaka, ali se zato već mnogo bolje snašla u manje zahtjevnoj solističkoj dionici efektne i dopadljive skladbe “New York Songs” samog Kristjana Järvija. Uz to, SoRyang je također u publici imala povelik broj “navijača”, a simpatije osvaja i zbog svoje nepretencioznosti i vrlo iskrene žarke želje za što predanijim muziciranjem koja uvelike pokriva tehničke nedostatke.
Međunarodni dobitak
Sve u svemu, u toj “trgovini” nitko nije ostao zakinut, uključujući i publiku koja nije štedjela dlanove (u Griegovu Koncertu čak i između stavaka!). Štoviše, dobivši priliku da se predstavi na prestižnim pozornicama sa sjajnim maestrom Järvijem, pa još i s antologijskim djelom Jakova Gotovca, Zagrebačka filharmonija ubilježila je velik i međunarodno značajan dobitak.
Cestitke zagrebackoj filharmoniji