Profesor Vjeko živi u centru Zagreba s Hrvojem, nepokretnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Vjekin užitak su noćne šetnje kada, odjeven kao žena, luta gradom. U jednoj od tih šetnji pretuče ga grupa mladića.
U bolnici ga prepozna Maja, medicinska sestra koja živi u podrumu njegove zgrade. Od toga trenutka Maja se počne brinuti za njega i njegova oca. Zauzvrat Vjeko Majinu suprugu, policajcu Anti, pomogne pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske... Tako počinje ova priča o ljubavi i mržnji, priča o četvero vrlo različitih ljudi koje je sudbina iznenada učinila međusobno ovisnima.
Nakon velikog uspjeha jednog od najhrabrijih filmova novog milenija, „Ustav Republike Hrvatske“ nalazi se i na pozornici Satiričkoga kazališta Kerempuh. Riječ je o predstavi se bavi ljubavlju i mržnjom, hrabrošću i kukavičlukom, erotikom i netrpeljivošću prema drugima i različitima.
– Moja nakana je vrlo jednostavna, želim se baviti živim ljudima, ne mrtvim idejama. Zato od ove priče i njezinih junaka ne namjeravam raditi “tragediju”. Dapače, nakana mi je da o svim tim “teškim stvarima” govorim s malim, jedva primjetnim smiješkom na licu, s toplinom s kojom se može voljeti i najnegativniji junak – rekao je Grlić.
Plitko i slabašno. Igra na prvu loptu. Loš tekst= slaba predstava. Nije baš kao Frljić, ali ide u tom smjeru.