Volim vino, osobito crno, ali Movijino veliko rdeče iz 2003. sasvim sigurno ne bih znao samo jezikom i nepcem razlikovati od berbe iz 2002. godine. No, taj "hendikep" i neznanje nimalo me, uvjeren sam, ne ometaju u uživanju u jednom i drugom. Na isti se način nikada neću upustiti u raspravu sa znalcima i "znalcima" o tome je li glas Ane Netrebko nakon trudnoće i porođaja izgubio nešto od svoje ljepote. Neka uništena glasnica pjevačice ne može se mjeriti s bogatstvom koje ju naočigled ozaruje kao ženu i kao umjetnicu.
Ana Netrebko je najveća operna diva današnjice i ona tu zasluženu neslužbenu titulu nosi sa zadivljujućom lakoćom, ali i odgovornošću prema umjetnosti kojoj služi. Kao nijedna druga pjevačica, mogla bi zgrtati i slavu i novac obilazeći metropole s gala koncertima na kojima bi usrećivala publiku s pet-šest odabranih arija i pokojim duetom. Umjesto toga, ona putuje s cijelom operom u kojoj publici predstavlja i otkriva novu dimenziju umjetnosti kojoj sve duguje, skladatelja kojeg voli i glazbene kulture zemlje i naroda iz kojih potječe. Tako će tijekom studenog Netrebko u dvanaest velikih europskih gradova poput Münchena, Berlina, Barcelone, Amsterdama, Pariza, Praga i Beča pjevati naslovnu ulogu u koncertnoj izvedbi "Jolante", posljednje opere Petra Iljiča Čajkovskog. U tu je svrhu okupljen i sjajan međunarodni ansambl vrhunskih solista, a Ljubljana može podići spomenik šefu dirigentu Slovenske filharmonije, francuskom maestru Emmanuelu Villaumeu. On je zaslužan što je to čudo od pjevačice i žene i cijeli taj fantastičan projekt najprije došao u Sloveniju i što će upravo orkestar Slovenske filharmonije, Slovenski komorni zbor i tri slovenske pjevačice (Nuška Rojko, Monika Bohinec i Theresa Plut) u manjim ulogama pratiti Netrebko na toj turneji iz snova.
Netrebko je sa sobom na koncertni podij donijela doživljaj čitave operne pozornice koja je bila dočarana tek s nekoliko crvenih i bijelih ruža, ključnih za prizor u kojem slijepa princeza Jolanta spoznaje svoju sljepoću, od čega ju je čitavo kraljevstvo štitilo, da bi nakon toga mogla i progledati.
I orkestar i zbor pokazali su se dostojnima povjerenja, za što su zaslužni i vrlo temperamentni, ali i na svaki detalj partiture usredotočeni maestro Villaume, kao i njegova za pripremu zbora zadužena sjajna pomoćnica Martina Batič. Prepun Cankarjev dom u utorak, kada se to čudo dogodilo, s razlogom je ustao na noge i klicao od oduševljenja. Osobito valja upamtiti imena tenora Sergeja Skorohodova, basa Vitalija Kovaljova i baritona Lucasa Meachema. A Netrebko je status dive opravdala i glasom i načinom na koji svoju planetarnu slavu dijeli s kolegama i stavlja je u službu glazbe.
