Jedan od najboljih albuma s kraja 2020., “Čar-pitanje” Dimitrija Dimitrijevića dobio je prošli tjedan i svoje vinilno izdanje (Menart), nakon što je bio dostupan samo na digitalnim servisima. Budući da se radi o autorskom albumu formata LP ploče, itekako je pogodan za ambicioznog autora čiji se album okvirno može smjestiti u lo-fi, indie-rock ili art-rock produkciju.
Pravim imenom Dimitrije Simović, basist grupe Igralom u međuvremenu se iz Niša preselio u Zagreb i s nekim novim i starim suradnicima, ali itekako poznatim i sposobnim, snimio album koji svojom sofisticiranošću i artikulacijom ulazi u vrh produkcije zadnjih godina. Snažni poetski iskazi u osam pjesama nose prepoznatljiv izričaj koji prati i primjerena produkcija Vedrana Peternela. Peternel je postao očiti izbor domaće alternativne rock-scene nakon povratka iz Pariza. Na albumu sudjeluju Miloš Vojvodić (bubanj) i Željko Ljubić Piti (gitara), dvojac iz Goribora, Sara Renar (sintesajzeri, prateći vokali), Viktor Slamnig (kontrabas, sintesajzeri), Vedran Peternel (zvučni efekti), Igor Pavlica (truba, klavir), Ivan Grobenski (gitara), Luka Čapeta (gitara), Leo Beslać (flauta), Marko Lucijan Hraščanec, a.k.a. The Gentleman (saksofon) i Nenad Sinkauz (gitara).
Onima koji vole Denisa Kataneca, sviđat će se glas koji, iako manje radikalno “visok”, često u falsetu uz hipnotički bubanj, efektne dionice gitara i povremene duhače iznosi pjesme koje, koliko god bile osobne i radikalne, zovu i utjecaje Haustora razmještajem duhača, ali i uzvišene metafizike Idola s remek-djela “Odbrana i poslednji dani”, pogotovo u vokalnim mantrama.
Od uvodnog govornog dijela koji završava riječima “crveno dno neba koje gura planine u mrak”, preko “Kamena” koji počinje asocijativnim “odronom” bubnja i distorzirane gitare, pjesme na albumu “Čar-pitanje” pokazuju prepoznatljivu optiku modernog autora koji se prirodno uklapa u svjetske začinjavce, od Yo La Tengo do Conora Obersta i Wilco, s čijim se popističnim dijelom opusa može usporediti završna pjesma “Kovitlac”.
