Za sve ljubitelje aktualnog kralja skandinavskih krimića “Ponoćno sunce” (Fokus, urednica Vlatka Hercigonja, prijevod Iva Ušćumlić, 99 kuna) bit će veliko iznenađenje. Naime, ovaj je krimić dokaz da i Jo Nesbø zna napisati roman sa sretnim krajem. Do sada je, naime, ovaj autor svog najvažnijeg junaka Harryja Holea (čiji ga je serijal i proslavio, a iz kojeg novi naslov čekamo na samom početku sljedeće godine) na kraju svakog nastavka ostavljao više mrtvog nego živog, a u romanu koji je prethodio ovome – “Krv na snijegu” – mirno je “smaknuo” glavnog junaka koji je imao sve karakteristike karizmatičnog lika od kojeg bi se mogao stvoriti novi serijal.
Veliki radnik Nesbø očito se igra svojom inspiracijom, ali i svojim čitateljima. “Ponoćno sunce” iako ne spada među njegove najbolje naslove, definitivno nije razočaranje, već zanimljiva krimić razbibriga o nama udaljenom sjeveru gdje sunce ne zalazi, već pred ljude koji tamo živi postavlja nimalo jednostavne psihološke zamke. Nesbø ovdje gradi lik, još jednom u svom nizu, neobičnih kriminalaca. Čovjek koji je pristao raditi posao utjerivača dugova i ubojice samo kako bi spasio svoje teško bolesno dijete u konačnici je čovjek koji ne može pucati u drugog čovjeka. Dijete umire, on bježi, jer sada je on na listi za odstrel. Kako je moguće da sve to ipak ima i sretan kraj? To morate pročitati sami. Kao i uvijek, stil autora je dovoljno istančan da se preokreti u radnji i ne naslućuju. Zato Nesbø i slovi za pisca koji se “slučajno” bavi krimićima, a mogao bi pisati što poželi. Ovaj roman kao i njegova djela za djecu pokazuju da još ne znamo što je sve naumio pisati.
Znači u romanu "Krv na snijegu", glavni lik na kraju umire? Hvala Bojana. E pa evo ti onda... Kevin Spacey je Keyzer Soze.