Upravno vijeće zagrebačke Komedije konačno je objavilo javni natječaj za novog ravnatelja ovog popularnog kazališta koje je jedino u Hrvatskoj specijalizirano i za mjuzikl i za operetu. Početkom godine Skupština grada Zagreba smijenila je dugogodišnjeg ravnatelja Komedije Niku Pavlovića, kako su obrazložili, zbog lošeg financijskog rezultata. Minus Komedije je već nekoliko godina oko pet milijuna kuna. Za vršitelja dužnosti ravnatelja postavljen je Komedijin glumac Adam Končić, a protukandidat će mu biti kolega iz Komedije Damir Lončar koji se dokazao i kao redatelj.
Zašto se Lončar odlučio na kandidiranje za vruću fotelju?
Vruća je jer imamo puno dugova. Ravnatelj Pavlović vodio je našu kuću više od 27 godina, obavio veliki posao i, dok je bio na tom mjestu, nisam imao aspiracija prema ravnateljstvu. Sada se situacija promijenila, a ja sam se na osnovi svog iskustva, znanja i kredibiliteta koje imam u ansamblu odlučio kandidirati na mjesto ravnatelja. Dakle, kandidiram se kao eksponent ansambla; ne samo glumačkog, imamo mi u našem kazalištu i pjevače, plesače, glazbenike, zboriste, tehniku, prateće službe... A ja se usuđujem reći da imam golemu podršku u svim korpusima Komedije. Iz toga se iznjedrila moja kandidatura kako bi Komedija mirno i u normalnom ritmu nastavila raditi svoj posao, bez ikakvih možebitnih trzavica i nemira.
Što nudite u svom repertoarnom programu?
Kazalište Komedija po svom je programu i značaju proteklih godina daleko nadraslo zagrebačke okvire. Istina, ono je gradsko kazalište, ali njegove su referencije daleko šire. Specifično smo kazalište, njegujemo komediju, dakle smijeh, ali i svaku drugu iskrenu ljudsku emociju. Nadalje, glazbeni teatar, opereta, mjuzikl, rock-opera, a imamo čak i plesnih uradaka. Nema kazališta tog tipa od Beča pa do Beograda. U svojoj projekciji Komedije mislim samo na budućnost i kako nastaviti u tom smislu dalje i još bolje, ne ograničavajući se na samo jedan repertoarni profil. Ne gledam sa žalom u prošla vremena. Razvijat ću Komediju kao gradsko, hrvatsko i europsko kazalište. Treba zadovoljiti potrebe publike u svim segmentima, novi tekst, hrvatski tekst, nacionalna baština, recentne svjetske uspješnice, domaći mjuzikl... No kod svega toga presudna je stvar kvaliteta predložaka koje želim postaviti na Komedijine daske.
Autori domaćih mjuzikla već godinama mašu svojim mjuziklima koji nisu našli mjesto u repertoaru?
Nisam imao uvida u te projekte. Želim, naravno, vratiti i operetu na repertoar. Na koncu konca, s operetom sam i ušao u ovo kazalište. No važno je pri odabiru naslova voditi računa da imamo za njega podjelu u svojoj kući, barem u velikom dijelu. Glupo je samo izmisliti naslov, a da ga nema tko igrati, pjevati... Ako nemaš Hamleta među svojim glumcima, ne radiš Hamleta. Nasreću, mi imamo dobar i širok ansambl.
Vaša vam je scena odavno premala, a i zgrada je u procesu vraćanja Crkvi. Imate li tu neku viziju?
Godinama se govori o novoj zgradi Komedije. Sadašnja je premala za zahtjevnije glazbene produkcije. Mi se u njoj snalazimo, tiskamo se, izmišljamo takve scenografije da na našu pozornicu što više stane i uvijek je gužva. U ovoj besparici nisam pretjerani optimist da će se nova zgrada uskoro dogoditi.
Govori se da su danas umrla repertoarna kazališta i da svi igraju sve?
Mislim da Komedija ima dobar repertoarni odabir. Mi sigurno nećemo igrati “Macbetha”, ali igrat ćemo sve ono što koketira sa smiješnim i da kroz smijeh ipak kažemo neke prave stvari. Najdraži su mi komadi koji iz neke svoje paučine i lepršavosti najednom zarežu u pravu emociju i dirnu čovjeka u dušu. To je smisao kazališta. Dok je emocije, bit će i njega.
Očekujete li veće uključivanje države u financiranje specifičnog kazališta poput Komedije?
Volio bih da se to dogodi. Tko god bude ravnatelj Komedije, ne može u normalan posao krenuti iz ambisa od pet, šest milijuna duga. Bitno je donijeti sanacijski plan kako bi se on što prije riješio.•
Na mjesto ravnatelja ne bi trebao aplicirati, a pogotovo ne dobiti to mjesto osoba koja je gotovo konstantno pijana. Toliko.