Josipović pao povijest

Počelo je! Pokušaj tumačenja izrečenog na svoj ograničeni način. Pitam se, je li to posao novinara, ili bi novinari morali interpretirati ono što drugi stvarno kaže, ili im ne dozvoliti trovanje, ionako zatrovane sredine.

Mi smo jedan narod i tako se trebamo i ponašati, a ne vjerovati lažima onih koji nas najviše mrze i dozvoliti im da naš ionako mali narod dijele na nekakve manje grupe koje se međusobno ne podnose. To je glupo,, štetno i naivno. Samo, naivno je i očekivati da Mesićev, Milanovićev, Partijin i Pusićkin \"predsjednik\" radi bilo što drugo nego nastavi s Mesićevom politikom širenja podjela u narodu, blebetanja o fašizmu ili antifašizmu, odbacivanja dijela naroda itd.

..ma koji je taj lik taj kvazikolumnist...našal se izdrkavati na već odavno ofucanu temu tko treba ići ili ne ići u bleiburg ili jasenovac...fuj, ne bum više dal ni lipe za večernjak, bez obzira na \"zagrebi i osvoji\", jer jedino kaj možeš zagrebati je debilni komunist na čiju izljuvotinu se onda zalijepi masa tupavih forumaša...prejadno...

U pratnji cete ubojica Sutradan, 25. ili 26.svibnja 1945. krenula je ova ubilacka ceta pracena od 3. cete 3. bataljuna u Ljubljanu, gdje smo se iskrcali iz kamiona u logoru pred Ljubljanom s drvenim barakama. Tamo je bila masa zarobljenikaa – vojnika i civila, dapace i zena i cijelih obitelji. Doznao sam, da se logor zove St.Vid: tamo je bila biskupska gimnazija, a ogradjen je bio zicom. Nama nisu dali pristupiti medju logorase, ali je ona izabrana ceta ubojica ulazila u logor i pljackala satove, nalivpera, prstenje, zlatninu itd. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Nasu trecu cetu povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana za skupljanje i otpremu odjece poubijanih zarobljenika. Vozili su nas 4-5 km u pravcu Trzaske ceste, koja ide prema Trstu. Isli smo najprije natrag prema Ljubljani 1.5 km, a potom smo skrenuli desno i nastavili sirim poljskim putom oko 3 km. Tu smo dosli do seljacke kuce u vocnjaku, iza koje je bila sumica i njiva, te neka! jama oko 100 m daleko od kuce. Dosavsi na mjesto vidio sam grupu zarobljenika, oko 50 ljudi, gdje ih skidaju i vezu zicom za ruke dva po dva za misice; te parove su opet povezali izmedju sebe zicom. One, koji su padali od iznemoglosti ili straha, natovarili bi izmedju dvojice jacih da ih nose do jame. Tukli su ih. Zapovijedali su im, da pjevaju: “Sjeno-slama, kuca-jama”. Zarobljenike su skidali i vezali oni isti, koji su ih i ubijali. Prevozili su ljude kamionima u pratnji slovenske kurirske jedinice pod komandom nekog visokog plavokosog kapetana, Slovenca, borca od 1941. sa spomenicom. Kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, svega oko 40 kamiona te su se navecer hvalili, da su ubili 800-1000 ljudi. Da se slabije cuje pucanje, stavljali su na engleske rucne strojnice od 20 metaka tzv. “glusnik” na cijevi. Ubijanje je vrseno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i zivi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili jos izdahnuli, nego su strasno jaukali u jami, nakon cega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu. Te zrtve su bili Slovenci, te nesto Hrvata, i to svi odreda muskarci. Ja sam se oko 11 sati dovukao do jame i pogledao u nju, ali se nije nista vidjelo. Zbog toga su mi Bokez i Marsic udarili po samar i ja sam pao okrvavljen u nesvijest. Nasoj pratecoj ceti nije bilo dozvoljeno to gledati. Tu smo ostali do veceri i pakirali robu ubijenih. Vratili smo se oko 8 sati navecer u logor St.Vid. Te veceri stiglo je naredjenje majora Sime Dubajica, da se ubijanje vise ne vrsi kraj grada, jer tako narod moze saznati tajnu. Govorilo se, da ce jamu minirati zajedno s mrtvacima, da se tako pokopa tajna. Inace, za vrijeme ubijanja posipali su zivim vapnom krv oko jame, da se muhe ne kupe i kr! v ne zaudara. Krec je donio neki seljak.

Ja mislim da drugu Ivi otac nije pričao ovakve priče, ali ja sam ih se naslušao puno i to od malih nogu. U školi su nas učili jednu povijest a kući smo učili onu pravu. Druže Ivo, kada se pročitata jedna ovakva ispovijest mislim da nema osobe koja nebi htjela obući crnu uniformu, makar iz solidarnosti sa pogubljenim žrtvama tako da ni tebi neće , osim zločinaca, nitko zamjeriti ukoliko se udostojiš pojaviti na Bleiburgu i odati počast žrtvama partizanskokomunističkog crvenoh terora.

Odnos prema povijesti, ma moj?! Prošlost se ne može mijenjati, njom se bave povjesničari (kriminalisti i pravosuđe ako treba) i zato ne treba biti predmet aktualne politike. To je propala, dosadna Tuđmanova matrica zbog koje Hrvatska i danas tapka na mjestu.

Nitko ne može preskočiti svoju sjenu, pa ni Josipović. Iz korijena zla ne može niknuti dobro. A Josipović pokazuje svoje korijene i svoju sjenu. Oboje su duboko protuhrvatski i nehumani. Otriježnjenje naroda uslijedit će brzo.

Čitam dolje komentare kako su Hrvati bili fašisti. Hrvati su morali stati na stranu Njemačke u IIWW jer nisu imali izbora. Onda se znalo da su Srbi 5 puta gori od Hitlera, sjetite se samo Bleiburga, a da ne spominjem ostale masovne grobnice! Samo smo mi Hrvati narod kratke pameti pa brzo zaboravimo, al sjetit ćemo se kad nam drugovi budu čuvali djecu!

Da dodam- Blajburg je osvetlao obraz Hrvatskoj i Hrvatima. Da nije bilo Blajburga i Tita, pitanje je koliko bi danas bilo hrvata. 200 000, 300 000, 400 000, možda...

halo tito forever nesto si jako uzrujan. cak si zaboravio pljucnuti.

18.01.2010. u 18:57h vgreser je napisao/la: Čitam ove retke, deset pisama gospodina Chive. to mu je Nick name, te se ne mogu oteti dojmu da se u roku jednog sata i manje sjetio nečega što je bilo prije 65 godina,, tako u detalje.Ja ne mogu ulaziti, pa ni bilo tko drugi da li to sve tako bilo ili nije.Ali to povezati posredno ili neposredno sa prof. Josipovićemje ipak pretjerano. Pustite da novi predsjednik preuzme dužnost, da je obavlja u miru u korist svih nas i Republike Hrvatske, a ove reminiscencije pojedinaca ostavimo nadležnih tijelima. Gospodin Chivo jetrebao ta svoja saznjanja davno predati policiji ili odvjetništvu! ------------------------------------------------------------------ ISPOVIJEST IVANA GUGICA, PARTIZANA 26. DALMATINSKE DIVIZIJE O POKOLJU HRVATSKIH ZAROBLJENIKA KOD LJUBLJANE I KOCEVSKOG ROGA Ivan Gugic, 14. kolovoza 1953. Vjerovatno si čitao samo površno inače bi zapazio i ovaj gore naslov, a također i datum iskaza. Postavio sam i link sa kojega sam ovo skinuo ali ga je admin uklonio, jer i da sam Ivo Josipović ne bih to uspio napisati za sat vremena. To sam prvenstveno postavio zbog Ive Josipovića koji traži razlog da ne mora otići na Bleiburg. Gospodin drug Ivo će nam učiniti veliku uslugu ako se nikako ne pojavi tamo gdje su smaknuti borci za Hrvatsku, a krvnici su bili vjerovatno kućni prijatelji njegovoga oca koji su prilikom posjeta malog Ivicu milovali po glavi.Suvišno je očekivati da bi Ivica okrenuo leđa svojoj ideologiji. On nije agnostik nego je veliki vjernik, a vjeruje u partiju i crvenu zvezdu, božanstva su mu Tito i Staljin dok se sveti otac papa zove Stevan. Pošto se deklarirao kao pravednik očekujemo da otkrije istinu o pogubljenju Hrvatske vojske na Križnom putu, tek tada se može pojaviti na Bleiburgu. Za onog tito forever, sam Simo Dubajić je priznao da je pobio više od 30 000 Hrvata.

ISPOVIJEST IVANA GUGICA, PARTIZANA 26. DALMATINSKE DIVIZIJE O POKOLJU HRVATSKIH ZAROBLJENIKA KOD LJUBLJANE I KOCEVSKOG ROGA Ivan Gugic, 14. kolovoza 1953. Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesvijestene i gdjekada lude ljude, a drugi su od slabosti ii zege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli Ubijanje je vrseno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i zivi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili jos izdahnuli, nego su strasno jaukali u jami, nakon cega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu Od stanice do kasarne isli su pjesice i jos odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da ce doci dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali Rodjen sam u Veloj Luci 1925. godine. Za vrijeme rata boravio sam kod kuce, kod svojih roditelja, sve dok me partizani nisu prisilno mobilizirali 10. rujna 1943. Bio sam u 26. dalmatinskoj partizanskoj diviziji, te sam bio odredjen na rad u engleskoj bolnici na Visu jer sam bio malodoban. U ozujku 1945. bio sam prikljucen XI. dalmatinskoj brigadi kod Gospica nakon pada tog grada. Odatle sam posao u borbe kod Trsta, te nakon pada Trsta dalje uz Socansku dolinu sve do sela Kranjske Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja 1945. Ostao sam sa svojom jedinicom jedan dan, dok se nisu predale neke njemacke cete (Vlasovci u njemackim uniformama). U Koruskoj sam ostao 6 dana, bio sam u Klagenfurtu i okolici. Tu sam bio prisutan, kad su engleske cete predavale hrvatske vojnike, koji su im se u vjeri bili predali te ih razoruzane izrucivali Titovim snagama. Nakon toga poslani smo vlakom u Jugoslaviju, kroz tunel u Jesenice, jer nam ! saveznici nisu vise dozvoljavali ostati u Koruskoj. Nakon jednog dana prebacili smo se pjeske u Kranj (oko 24. ili 25. svibnja). U Kranju, i to tocnije u Primskovu, ostali smo opet jedan dan. Tada je stiglo naredjenje od staba 26. divizije stabu XI. dalmatinske brigade, da se izaberu iz cijele brigade, koja je imala 4 bataljuna, najpouzdaniji komunisti, kako casnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak. Od njih su stvorili posebnu cetu. Odmah mi je tada povjerljivo saopcio moj mjestanin D. J., potporucnik, da su ljudi izabrani za ubijanje zarobljene hrvatske, slovenske i njemacke vojske. Moja treca ceta (i ja osobno) bili smo odredjeni za pratnju i osiguranje ove novoformirane jedinice, koja je brojala sedamdesetak ljudi. Zapovijedao im je kapetan Nikola Marsic iz okolice Makarske, nekad zamjenik komandanta 2. bataljuna, a komesar cete bio je Ivan Bokez, Crnogorac. Glavni komandant bio je major Simo Dubajic iz Kistanja kraj Sibenika, nacelnik staba IV. Armije, operativn! i odsjek.

josipović nije moj niti 75% grđana RH.. nikada ne će biti!

Danas ovakav clanak u HR napisati moze samo netko ko je mnogo hrabar i pametan.HVALA!

Rekao je da je predsjednik svih ....pa valjda nebu išao ni tamo gje se pojavljuju ljudi u crvenom!

Istinu treba pisati bez straha. Za to nije potrebita hrabrost, već ljubav prema istini i Istini.

josipović treba štititi manjinu ali ne nauštrb većine građana hrvatske. to je osnovni postulat demokracije.

Sviđa mi se Josipović: trebalo mu je manje od tjedan dana od predizbornih trabunjanja i laži da jasno i glasno pokaže što je, tko je i što zapravo zastupa. Pravi gospodin......

Branitelji su postali ratni zlocinci od drugoga izbora predsjednika.Krizeve i u crkvama ce pokusati da ih uklone,pokusati ce se da ne bude praznik za Bozic nego udarni radni dan.Kopira se kao sto je u Europi jer je Hrvatska na pragu ulaza pa mora da rjesi vjerska pitanja i narediti sta se treba voliti a sta se treba mrziti,jer su hrvatsku 1945 g oslobodili antifasisti a ovi su je raskopali pa se smatraju ratnim zlocincima

Opet nepismeni novinarcic Despot, klerofasisticki potrcko klerofasisticke katolicke crkve, velica fasizam i ustastvo. Mamu mu fasisticku!