NEDJELJA
29. OŽUJKA
Što god tko mislio o uhićenju Milana Bandića, o tome je li to uhićenje političko ili nije, je li ga zaslužio ili mu se Zoran Milanović osvećuje, što god mislio o argumentima u optužnici protiv njega, njegovo osnivanje političke stranke nazvane Bandić Milan 365 – stranka rada i solidarnosti, sprdačina je s politikom, demokracijom, Zagrebom i Hrvatskom. Po normalnom, zdravorazumskom poimanju, u nazivu stranke ime i prezime neke osobe može se imati samo ako je riječ o neupitnoj povijesnoj veličini koja je izraz i simbol nekih težnji, svjetonazora, programa. Milan Bandić je pak vrlo upitan, živ čovjek, koji već petnaestak godina nameće sebe i svoje ime u samopromidžbi koja ima manje pokrića u stvarnosti nego u patologiji kamenjarskog ega. Ega koje se, kako sam jednom već napisao, osvećuje za sve nedaće pradjedova, djedova, očeva i niza naraštaja iz hercegovačke zabiti, naraštaja koje su gušili različite vlasti, nepodnošljiva oskudica i šimićevski ručkovi siromaha koji “dokle jedu – boje se da ne bi jedno drugom život pojeli.” Opčinjavajuća je Bandićeva srođenost sa Zagrebom kakva je među došljacima doista jedinstvena i možda neponovljiva, kao i odlično poznavanje grada, ali je istina da je on u svim godinama upravljanja glavnim gradom, koliko god je metropola u to vrijeme dobro funkcionirala, zapravo pravio spomenik svome “ja”. Nije se znao od njega odmaknuti na gospodski, urban i aristokratski način kakav bi Zagrebu bio primjeren. Osim toga, u provincijalnoj nametljivosti svim se načelima priklanjao i sva načela gazio. Po potrebi, bio je i crveni, i plavi, i crni, i titoist i Hrvatina, i hrvatski nacionalist i srboljubac, i ateist i vjernik, i proleter i elitist, veliki prijatelj i sirotinje i bogatuna, i gradonačelnik koji otvara zgradu Muzičke akademije i seljačina kojeg TV kamera hvata kako kopa nos... Takav, nije mogao zadobiti općenitiju odanost, samo je mogao pridobiti ljude koji su mu slični, svijet prevrtljiv u nazorima, ali jednako kao i on prilagodljiv diktatima trenutačnih interesa. I samo to može značiti njegovo ime u nazivu stranke, a samo ljudima s kojima ju je osnovao to ime može biti neki simbol. Bandić je dovoljno inteligentan da to zna, te da zna kako bi mu bilo puno ljudskije nastojati se osloboditi zatvora umjesto iz njega zavoditi birače. Ali najviše samoljubiv kad je najmanje uvjerljiv on se uzda u ono što je najmanje pouzdano – u učinak svoga imena. Taj nesavladivi ego karakterističan je za mnoge političare, kod kojih se izražava na različite načine, pa bi stranku sa svojim imenom i prezimenom u njezinu nazivu mogli osnovati i Ivo Sanader, i Jadranka Kosor, i Ivo Josipović, i Radimir Čačić, i Slavko Linić, u budućnosti i Zoran Milanović i podosta drugih koji su propali ili će propasti. Svi oni zapravo bježe od ručka siromaha i straha da ne bi “jedno drugom život pojeli”, ali se ne bi suzdržavali pojesti ga tisućama i stotinama tisuća birača. Bandić je samo ekstremna napast toga patološkog ega u hrvatskoj politici, ali i pokazatelj patološkog stanja u pravosuđu i društvu, u kojem se ravnopravno natječu demokracija u zatvoru i demokracija na slobodi, koje bi mogle i zamijeniti mjesta.
subota
28. OŽUJKA
Veliki domoljub postao još veći slugan Engleza
Dinka Burića, člana vodstva HDSSB-a, upamtili ste iz Sabora gdje ostavlja dojam poštenjačine bez dlake na jeziku. Upamtili ste njegove hrabre diskusije, replike, optužbe... Pravi narodski i narodni zastupnik! A onda je taj liječnik, koji je i gradonačelnik Belišća, zbog navodnog duga, sudskoj zabrani unatoč, zaustavio vodu za narod, za 10.000 stanovnika Valpova i susjednih naselja. Ali su se ljudi snašli i sami si pustili vodu. Vrhunac je pak, mogu reći – Burićeve izdaje njegovo obrazloženje. Taj veliki domoljub i nacionalist reče: “Naše crpilište dobiva uskoro novog vlasnika iz Engleske, a oni su izrazili želju za čistim računima.” I želju za hrvatskim sluganima koji će štititi njihove profiterske interese. Sramite se, Buriću!
ponedjeljak
30. OŽUJKA
Niko Kovač htio je cijeloj naciji reći da je iznad nje
Jučer – koji divan dan! Na maksimirskom stadionu sunce, krcate tribine, sjajna igra hrvatske nogometne reprezentacije i pobjeda nad Norveškom od 5:1, premda smo dobar dio drugog poluvremena igrali bez isključenog Ćorluke. A onda se koju minutu poslije utakmice na malim ekranima pojavio izbornik Niko Kovač, popiškio se po krasnom danu, po toj velikoj pobjedi i dobroj utakmici, izjavivši kako je zadovoljan rezultatom, ali ne i igrom, kako se igrači nisu držali dogovora, kako su bili loši, i kako “takvu reprezentaciju više ne želi gledati”. Taj umišljeni narcis, koji poštovanje prema svojoj zemlji iskazuje tako što u njoj ne živi, u trenutku općeg veselja htio je cijeloj naciji reći kako je iznad nje, iznad nogometa, i kako će se trebati potruditi da bi dosegnula njegovu izborničku patuljastost, s kojom nas je osramotio na SP-u u Brazilu. A možda je posrijedi i to što u reprezentaciji, u kojoj je do jučer bio kapetan, barem polovici igrača po daru i nogometaškoj vještini nije bio ni do koljena.
utorak
31. OŽUJKA
A da se sad Vesna Pusić makne sa svih dužnosti
Hrvatska je u mnogočemu izvrnuta naopako. Tako, na primjer, grijeh koji ne učine desničari može biti puno veći od grijeha koji učine ljevičari. U povodu svjedočenja Vice Vukojevića na suđenju udbašima u Njemačkoj ponovno se spominje kako je taj čovjek u medijima i drugdje godinama bio optuživan za silovanje Bošnjakinje u logoru u BiH. Čak je Vesna Pusić u Saboru od Sanadera tražila da ga makne iz Ustavnog suda. Na kraju je iz BiH potvrđeno da je priča izmišljena, da se protiv Vukojevića ne vodi istraga i da Bošnjakinja o kojoj se govorilo nije ni postojala!!! Od ljevičara očekivati da traže isto što je Pusićka tražila, to jest da se sad ona makne sa svih dužnosti pa i iz politike, bilo bi iluzorno, jer svi su njihovi zločini, od Bleiburga do danas, nevini. Ali što u Saboru rade zastupnici drugih stranaka, pogotovu HDZ-a, a i vodstvo te stranke, zašto oni ne zahtijevaju da se sankcionira Vesna Pusić koja je okaljala čast Ustavnog suda i njegova člana, pa tako i Hrvatske, što joj nije bilo prvi put!? Je li moguće da se i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović povoljno izrazila o kandidaturi te mračnjakinje za glavnu tajnicu UN-a?!
srijeda
1. TRAVNJA
Uvođenje vojnog roka nije dvojba, nego nužnost
U kakvoj su svezi Vojislav Šešelj i inicijativa hrvatske predsjednice da se uvede tromjesečni vojni rok? Možda je, kad je odlučivao da pusti Šešelja, a sad bi ga u Haag vratio, Haaški sud doista bio bar donekle nevin. Jer, možda u svijesti sudaca, u svijesti o zločinima u povijesti ne postoji takav spoj ludila i zločinstva kakav postoji u Šešelju. I to ludila i zločinstva kao nacionalnog programa. Ali mi Hrvati trebamo znati da taj zlokobni spoj podržavaju stotine tisuća ljudi u Srbiji, da je on na našim granicama. I da je nedavno u krvavom pohodu te granice prelazio. Tada smo mogli mobilizirati 250.000 ljudi s elementarnom vojnom obukom spremnih za obranu zemlje. Za zaštitu od ludila i zločinstva iz susjedstva tu sposobnost moramo imati i ubuduće, pa uvođenje vojnog roka nije dvojba, nego nužnost.
četvrtak
2. TRAVNJA
Slučaj Glavaš u proturječnom pravosuđu
Zašto je hrvatsko pravosuđe u slučaj Glavaš tako cirkusantsko, kolebljivo, nepouzdano i proturječno? Možda ga, ako toga možda i nije svjesno, muči savjest. Jer, Glavaš je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, mnogi Osječani su mu zahvalni jer znaju da je spasio Osijek, protiv njega nema nijednog pouzdanog dokaza, krunski svjedok je ubojica koji je četiri puta mijenjao iskaz, proces je pokrenut po političkom diktatu Ive Sanadera, a novinar koji ga je ustrajno progonio poznat je još iz vremena komunizma po tome što je ratnim zločincem proglašavao i Alojzija Stepinca. Branimire, sretan ti Uskrs!
petak
3. TRAVNJA
Ovaj sam put za Veliki tjedan izdvojio dvije pjesme blistavog hrvatskog pjesnika Rajmunda Kuparea.
Velika srijeda
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno Te još samo prate suci i krvnici.
Veliki petak
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskog uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
>> Luksuzni BM(W) 365 Milan Bandić parkiran u Remetincu
>> Stranku je osnovao iz Remetinca, nudi ljubav i predani rad
Bandićevo osnivanje političke stranke nema više nikakve veze sa njegovom osobnom i političkom sudbinom.Njemu i njegovima je sve kristalno jasno.Ovo je samo stvaranje nekakvog privida kontinuiteta.No, za njega je sve završeno.