Do Gandaulima, sela na obali rijeke Mandovi, 20 kilometara udaljenog od
Panajia, glavnog grada indijske pokrajine Goe, vodi uska krivudava
cesta na kojoj se asfalt tek nazire. U egzotičnoj šikari koju ocrtava
nekoliko uskih puteljaka raštrkano je stotinjak kućica u kojima živi
200, uglavnom starijih, mještana. Uz cestu, iznad dva metra visoke
šikare uzdižu se tek vitka debla palmi. Selo je to kakvih u indijskoj
pokrajini Goi ima na tisuće. No Guandaulim se od ostalih razlikuje po
tome što su ga, priča kaže, osnovali Hrvati. Prema predaji i rijetkim
sačuvanim zapisima (većina je izgorjela u nekoliko stotina požara u
posljednjih 300 godina), u selo s pet kuća i malenom kapelicom, koja je
posvećena svetom Vlahu, u 16. st. doselilo se petnaestak Hrvata,
pretpostavlja se iz okolice Dubrovnika. Zašto su Hrvati došli u ovaj
dio Indije?
Kako kaže pater Moreno Souse, svećenik koji se bavi poviješću
katoličanstva u pokrajini Goa, Hrvate su doveli Portugalci kako bi
Indijce poučili brodogradnji.
U crkvi smo zatekli zvonara i ženu koja je na bočne oltare postavljala
cvijeće. Svaki trag, hrvatska prezimena ili imena te običaji, posve je
izgubljen zahvaljujući Portugalcima, koji su nametnuli običaj da se
žena, odnosno muž bira među netom pokrštenom domaćem stanovništvom.
Tako su se Hrvati pomiješali s Indijcima i nestali, kaže pater Moreno
Souse, danas umirovljeni svećenik u Old Goi. Lokalno stanovništvo,
uglavnom poljoprivrednici i ribari, znaju za priču o crkvi i Hrvatima,
čak tvrde da su korijenima Europljani. No o Hrvatskoj ne znaju gotovo
ništa. Za njih je "pradomovina" dio Portugala. Pokušali smo ih
razuvjeriti, no nije nam polazilo za rukom sve dok u priču nismo
ubacili ime Josipa Broza Tita.
Titi! Big friend!
Titi! Titi big friend of Indija! Titi Croatian, we Crotian
pobjedonosno je uzviknuo Ajuoni, postariji gospodin koji je se, noseći
drveni alat nalik ostima, zaputio uskim puteljkom prema rijeci Mandovi.
Kućice u selu ne nalikuju onima u ostalim dijelovima pokrajine Goe.
Kako kaže Delio Mendonga, profesor povijesti s Xavier Centre of
Historical Research u Porvori, nedaleko od gradića Old Goa, Guandaulima
je savršen primjer kolonijalizma. Svi su stanovnici katolici, svetih
krava nema, a stanovnici u nevjerici opisuju život svojih predaka.
Kako su se i zašto njihovi preci molili božanstvima s likom,
primjerice, slona, to je za njih još nerazjašnjena tajna. Preuzeli su
običaje Portugalaca, srame se vjere u kojoj su živjeli njihovi preci.
Ipak, govedinu ne jedu. Podsmjehuju se na svaki spomen svete krave, ali
iste se te krave boje kao samoga vraga kroza smijeh govori
Mendonga.
Šačica radno sposobnoga stanovništva tijekom dana je u poljima slanutka
i kokosovih palmi ili na obližnjim tržnicama, dok se nemoćno starije
stanovništvo bavi ribarenjem na rijeci ili jednostavno, u tišini, sjedi
pred kućom. Za razgovor sa strancima nisu raspoloženi. Svi pomalo
govore engleski, a oni najstariji i portugalski. Iz Hrvatske znaju samo
za jednog čovjeka, redatelja Branka Ivandu. Ivanda je, naime, prošle
godine posjetio Gandaulim obećavši da će snimiti dokumentarac o
Hrvatima u Indiji. Za njegove planove doznali su i lokalni mediji, koji
su o tome napravili veliku priču. Isječak iz novina, sasvim požutio i
teško čitljiv, i danas uz obavijesti o terminima misa i blagdana visi
na oglasnoj ploči nedaleko od sakristije. U tekstu, među ostalim, stoji
i izjava umirovljenoga svećenika Crkve sv. Vlaha Ave Maria Alfonsa, u
kojoj kaže da će u potrazi za Hrvatima Ivanda unajmiti i tim arheologa
da pregledaju mjesno groblje.
Uz priču o Hrvatima brodograditeljima, bibliotekarka Xavier Centre of
Historical Research Lalai Maria DeSouze otkrila nam je i pretpostavku
da su Hrvati u Goi osnovali tekstilnu industriju
Trag u suknu
Nedaleko od Gandaulima zaista postoji tekstilna industrija pa se
ni ta priča ne može isključiti. Osim toga, način na koji se tamo
proizvodilo sukno posve je različit od indijske tradicionalne
proizvodnje. Pročitala sam taj podatak u nekoliko knjiga pa vjerujem da
je to pravi trag. Usto, ima i naznaka da su Hrvati ovamo stigli kao
trgovci ne namjeravajući se dulje zadržavati. Ostali su shvativši da u
Indiji mogu zaraditi više nego u domovini. U pričama o trgovcima iz
Hrvatske spominje se grad Raguza, no ja ga na karti vaše zemlje nisam
uspjela pronaći kaže DeSouze.
Objasnili smo joj da je Raguza staro ime za Dubrovnik. Odmah je otrčala
po zemljovid da joj pokažemo gdje je to. Ova priča i nije nelogična
budući da je crkva posvećena Sv. Vlahu, nebeskom zaštitniku Dubrovnika.
Podlogu ima i teza da su Hrvati u Indiju došli podučavati brodogradnji.
Od 1530. godine u Guandaulimu postoji brodogradilište. Bilo kao
trgovci, brodograditelji ili tekstilci, Hrvati su, očito, u 16.
stoljeću stigli u Indiju, stopili se sa stanovništvom i tijekom
stoljeća nestali.
EKSKLUZIVNO Večernjakov reporter u indijskoj pokrajini Goa istražio misterioznu priču o selu s Kapelicom sv. Vlaha koje su u 16. stoljeću osnovali najvjerojatnije Dubrovčani, trgovci ili brodograditelji