Apsurdi hrvatskog tržišta: Uvozimo grane, lišće, čekinje, konjsku dlaku...
Kosti i srž rogova, sirovi i u prahu, lani su nas stajali 14.500 eura. Uvozimo ih neobrađene, odmašćene, deželatinizirane... iz Njemačke, Poljske, Italije, Nizozemske i Slovenije
Bjelokost i kitova kost u Hrvatsku se ne bi smjeli uvesti bez hrpe potrebnih certifikata, no mjerodavni vjerojatno rade svoj posao pa ih uvozimo iz Namibije, Zambije i Srbije
Koralje, ljušture mekušaca, ljuskavaca, bodljikaša i sipine kosti lani smo uvezli za oko 85 tisuća eura, a najdraži su nam iz Kine, Filipina, Tajlanda, Slovačke, Vijetnama, Njemačke...
Granje crnogorice u nas je isto tražena roba. Nemamo dovoljno vlastite zimzeleni pa nam treba “specijalna” kakvu uberu Danci, Česi i Nizozemci i prodaju nam je za oko pola milijuna kuna
Lišće, svježe ili osušeno, prodaju nam čak i Slovenci jer je u njih, vjerojatno zelenije. Ni mahovine i lišajeva nemamo dovoljno ili su nam draži uvozni iz Kine, Češke, Slovačke, Španjolske, Italije...
Svinjsku mast dobivamo i iz masnoća iz uvoza, jednako kao i čvarke koji su nam omilili posljednjih godina, a kako mi svinja nemamo dovoljno, imaju ih Nizozemci, Nijemci...
Koža i ostali ptičji dijelovi po statistici vrijednoj 100.000 eura zavedeni su kao perje i paperje za punjenje iz Mađarske i Italije, a kože i ostale dijelove ptica uvozimo od Talijana
Bikovo sjeme uglavnom uvozi nekoliko naših reprodukcijskih centara kako bi, tvrde stručnjaci, u domaća stada unijeli svježu krv i bolja genetska svojstva budućeg pomlatka
Životinjska crijeva, mjehuri i želuci... velika su uvozna stavka, no mogla bi biti puno veća u izvozu kad bismo bili organiziraniji i nusproizvode svinja ili kokoši, primjerice, nogice, glave, uši, kljunove izvozili na tržišta na kojima su poslastica kao što je kinesko