Privatnost je iščezla. U današnje doba, koliko god se trudili, jednostavno više ne možete živjeti u izolaciji jer sve je online. Obitelj, prijatelji i poslodavci mogu vas pratiti bespućima interneta iako možda niste aktivni korisnik društvenih mreža poput Facebooka, Twittera, Instagrama... jer svi s kojima ste ikada stupili u kontakt, bilo da ste samo prihvatili karticu s popustima ili tražili posao, počinili sitan prometni prekršaj ili naprosto imate mobitel... sve je negdje zapisano u bankama podataka pohranjenima u virtualnom prostoru.
Stoga su privatnost i sigurnost najčešće spominjane riječi već nekoliko godina i o njima se i dalje raspravlja, a svatko tko vas mami u virtualne internetske vode obavezno obećava potpunu zaštitu podataka. Istovremeno hakeri djeluju i poručuju: pazite kome sve dajete podatke jer jednog dana doista sve može završiti online. Dobrobiti umreženog svijeta su goleme, a zloporabe zastrašujuće. Povijest bolesti dostupna svakom liječniku prednost je koja može spasiti život, a mala nepodopština i nesmotrenost poput neprikladne fotografije na društvenoj mreži može vas stajati karijere i problema u obitelji.
Mnogi neoprezni i neupućeni društvenomrežaši iskusili su to na vlastitoj koži. Usto neprekidno stižu vijesti da ništa nije izbrisivo te kako, primjerice, Facebook poput hrčka skuplja podatke. Zna točno što pišete i kada pišete iako se odnosi na privatne poruke koje nikada niste poslali. Znaju što ste linkali i što ste najčešće klikali.
Facebook “mrtav i pokopan”
Ne čude tada podaci da je sve više onih koji bježe s Facebooka na druge društvene mreže i servise poput Twittera, Instagrama, Snapchata i WhatsAppa. Prema istraživanju provedenom u osam zemalja Europske unije ispitanici u dobi od 16 do 18 godina polako napuštaju ili planiraju napustiti Facebook. Kažu, dosta im je jer umrežili su se stariji, a pod tim se podrazumijevaju roditelji, učitelji, poslodavci... i Facebook im je odjednom postao dosadno virtualno okupljalište gdje njihovi postovi i fotografije podliježu kontroli. Voditelj istraživanja Daniel Miller s londonskog University Collegea tvrdi da su od mladeži u Velikoj Britaniji naučili da Facebook nije samo u padu, već je praktički “mrtav i pokopan” te da je tinejdžerima neugodno čak i kad ih se povezuje s Facebookom.
– Dok su se nekad roditelji brinuli kad bi im djeca počela koristiti Facebook, danas djeca tvrde da upravo njihovi roditelji inzistiraju da ostanu na Facebooku kako bi ih mogli pratiti. Mladi su reagirali prelaskom na mreže koje su, kako tvrde, više cool – naglašava Miller. Tinejdžeri nisu zabrinuti što ostali servisi imaju manje mogućnosti niti su osvijestili da njihovi podaci mogu biti korišteni u komercijalne svrhe. Ali privatnost im je ipak okidač.
Činilo se da upravo aplikacija Snapchat, koja je doživjela pravi bum popularnosti u protekloj godini, može pridonijeti drugačijem razmišljanju o internetu i općenito konceptu da sve što je online ostaje online. Nažalost, Snapchat je pao na ispitu jer nije dovoljno učinio na zaštiti podataka. Već se počelo raspredati o tome kako izbrisivi internet doista postoji i može zaživjeti kad je hakerski napad poljuljao idilu.
No krenimo redom. Snapchat je aplikacija kojom možete slati fotografije svojim prijateljima, no nakon što prijatelj otvori odaslanu fotografiju, u roku od nekoliko sekundi ta se fotografija izbriše i nestane s njegova uređaja. Dakle, registrirani korisnik može poslati fotografiju svom također registriranom prijatelju na Snapchatu te ograničiti broj sekundi koliko će fotografija biti aktivna kad je prijatelj jednom otvori.
Najdulji pogled na fotografiju prije njena nestanka jest 10 sekundi. Koncept izbrisivog prigrlili su upravo tinejdžeri i studenti kojima je Facebook postao dosadan. Dogodila se prava eksplozija skidanja aplikacije i masovna migracija mladih. Jer sada su mogli jedni drugima slati i pomalo neprikladne fotografije bez straha da će ih onaj kojima su upućene trajno sačuvati pa možda jednom koristiti kao kompromitirajući materijal. Aplikaciju su osmislili Evan Spiegel i Robert Murphy u sklopu radnog zadatka na Stanfordu, kaže Wikipedia. Nitko nije vjerovao u njihov uspjeh kada su počeli razvijati aplikaciju koja šalje samouništive poruke koju su isprva zvali Picaboo. Ispočetka nije ni polučila uspjeh, samo se nekolicina korisnika registrirala. No nisu odustajali.
Poslovna odbijenica godine
Evan, inače iz dobrostojeće i obrazovane razvedene kalifornijske obitelji, nije odustajao. Ni financije mu nisu bile problem, a poput nekog američkog sna, sve se u jednom trenu odvilo brzo i dobro. Navodno je Evanova majka svojoj nećakinji, u čijoj su srednjoj školi zabranili korištenje Facebooka, preporučila da isproba aplikaciju njena sina. Ubrzo su svi školarci postali korisnici, a usmena predaja učinila je svoje. Dva tjedna prije diplome Evan je napustio fakultet i osnovao tvrtku Snapchat. Broj korisnika je rastao, a usto su krenule i glasine. Za početak su optuženi da potiču takozvani seksting ili slanje golišavih poruka, što je Evan odbacio i ustvrdio da vjerojatno ima i toga, ali da servis nije primarno namijenjen tome. No istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da mnogi preko ove aplikacije šalju upravo golišave fotografije.
Broj korisnika i dalje je rastao, u siječnju 2013. imali su 20 milijuna razmijenjenih fotografija dnevno, u svibnju je broj dostigao 200 milijuna, u rujnu 350, a posljednje brojke govore o 400 milijuna razmijenjenih fotki na dan, više negoli na Facebooku i Instagramu zajedno. Nedavno istraživanje pokazalo je da u SAD-u devet posto korisnika pametnih telefona koristi Snapchat, a 26 posto korisnika osobe su u dobi od 18 do 29 godina. U međuvremenu su se pojavili investitori i tvrtka je skupila 50 milijuna dolara vrijednu investiciju.
No najveća poslovna ponuda stigla je krajem prošle godine, za Snapchat se zainteresirao osnivač Facebooka Mark Zuckerberg koji je u nekoliko navrata razgovarao s Evanom Spiegelom. Ako je vjerovati procjenama Forbesa, razlog za kupnju je očigledan: trenutačno 50 milijuna ljudi od prosječno 18 godina koristi Snapchat, dok je Facebook-korisnik prosječno star 40 godina. Usto Poke, Facebookova aplikacija izbrisivih fotki, nije uspio, popularnost mu je trajala samo tri dana.
Tako je krenula priča da dvogodišnju tvrtku, još uvijek bez pravih prihoda, Facebook želi kupiti za tri milijarde dolara, što je više negoli su platili za Instagram, društveni servis za dijeljenje fotografija. Evan Spiegel, dvadesettrogodišnji direktor, glatko je odbio ponudu. Prema nekim napisima, Google je navodno čak nudio milijardu više, a dodatno, pisali su svjetski mediji, i kineski internetski divovi bili su zainteresirani za Snapchat. Evan, koji je Forbesu dao intervju, tvrdi da želi razmišljati dugoročno, a ne kratkoročno zaraditi. Budući da se sve zasniva na novcu od oglašavanja, pitanje je kakvu izbrisivi oglas ima vrijednost.
No Evan se ne da smesti. Naime, da bi fotka bila prikazana, prst treba na njoj i zadržati tako da postoji povratna informacija je li doista prikazana. Što oglasno vrijedi jer se sa sigurnošću može znati je li primatelj vidio oglas. Na Facebooku su mnogi Snapchatov potez proglasili poslovnom odbijenicom godine.
Ni tu nije kraj medijskoj pozornosti jer iskrsnuo je novi problem pomalo nalik na Facebookovu priču. Dvojac iz Snapchata pred tužbom je za krađu ideje, i to fakultetskog kolege Franka Browna. Brown zahtijeva trećinu vlasništva tvrtke tvrdeći da je sudjelovao u razradi i realizaciji ideje Snapchata. U tužbi je, osim elektroničke pošte koju su razmjenjivali, priložio i fotografiju gdje sva trojica zagrljena stoje pred tortom s logom Snapchata, piše pak Business Insider. Brown tvrdi da je upravo on tvorac loga simpatičnog duha iako tada nije postojao Snapchat, a duh je prvobitno zamišljen kao logo Picabooa, neuspjele prve verzije Snapchata. Zanimljiv je i detalj da je Evan angažirao upravo odvjetnike koji su svojedobno bili Zuckerbergovi odvjetnici u borbi protiv braće Winklevoss koja su također tražila svoje.
Hakirali 4,6 milijuna brojeva
Premda je sve lijepo krenulo za Snapchat, po nekima već je i završilo. Sve glasine, afere i napisi nisu odjeknuli toliko kao posljednja: hakerski napad u kojem je uspješno otkriveno 4,6 milijuna telefonskih brojeva korisnika te aplikacije. Hakeri su, naime, dobronamjerno upozoravali Evana da sigurnost podataka koju ima Snapchat nije dovoljna, a kada se oglušio na njihove riječi, to su mu i pokazali. Premda telefonski brojevi nisu cjeloviti jer nedostaju im posljednje dvije znamenke, ipak su uspješno povezani s korisničkim imenima Snapchata. Reakcija je mnogih i poziv na bojkot te aplikacije, a neke škole u SAD-u već su i zabranile njezino korištenje.
Možda tinejdžere i nije briga u koje se svrhe koriste ti podaci, no zasigurno nisu prigrlili aplikaciju zbog toga što sve ipak može izaći na vidjelo jednostavnim hakerskim napadom. I njima je bilo jasno da serveri ionako bilježe sve što šalju, no učinak izbrisivosti fotografije ipak je pružao nadu da će njihova privatnost biti potpuna.
Mnogi su dovodili u pitanje bivaju li poruke i fotografije zaista uništene nakon što se nekoliko sekundi prikažu na ekranu primatelja, pogotovo nakon što je aplikacija hakirana i nakon što su hakeri uspjeli sačuvati poruke.
Uz Snapchat nastala je cijela takozvana prolazna podindustrija poput Clipchata – hibrida Snapchata i Twittera, Wickr uz pomoć kojeg nestaju tekstualne poruke te nekoliko desetaka aplikacija koje pokušavaju pomaknuti granice komunikacije na temelju izbrisivosti, no nijedna nije uspješna poput Snapchata na kojem se dnevno razmijeni 400 milijuna fotografija.
Koncept izbrisivosti možda nije uspio sa Snapchatom, no svakako je novi trend društvenih mreža i koncepta online komunikacije koji bi mogao zaživjeti. Moglo bi se raditi o više privatnih društvenih mreža koje bi vas mogle riješiti brige da sve što je na internetu na njemu i ostaje zauvijek, no takav, drugačiji online sustav, možda vam se u konačnici i ne bi sviđao ako biste pod stare dane htjeli pronaći sliku “ludila” iz mladosti, a online povijest ne bi vam bila potpuna. Sigurno je da će privatnost i online sigurnost svakako biti u fokusu još dugo, kao i bojazan od hakiranja podataka.
