Administratori internetskih stranica ThePirateBay Fredrik Neij (r.
1978.), Per Gottfrid Svartholm Warg (r. 1984.) i Peter Sunde Kolmisoppi
(r. 1978.) te financijer njihova petogodišnjega rada Carl Ulf Sture
Lundström (r. 1960.) oblasni sud u Stockholmu proglasio je krivima
za pridonošenje kršenju prava intelektualnoga vlasništva. Svakoga je u
prvostupanjskoj presudi kaznio sa po godinu dana zatvora, a
multimedijskim tvrtkama, koje su se pridružile javnoj tužbi zahtjevom
za izgubljenu dobit, dosudio je odštetu od 30 milijuna kruna (2,71
milijun eura).
Suđenje osnivačima Pirate Baya pod sumnjom
Osuđeni su, ali im se može staviti soli na rep. Stvari ni izdaleka nisu
onakve kakvima su ih mediji prikazali u dnevnim izvještajima!
Proces je od 16. veljače trajao ukupno devet dana. Izazvao je veliko
zanimanje u razvijenim zemljama svijeta gdje su propisi o copyrightu
mnogo stroži, a suđenje su pratili svi iole značajniji mediji.
Udarac čekićem “Krivi su!” – zapravo je iznenađenje. Novinari su se u
predvorju suda otimali za kopije presude. Predstavnici Hollywooda i
diskografskog kartela odmah su izrazili zadovoljstvo, a s “Neka plate!”
likovao je i Paul McCartney, ex Beatle poznat kao opsesivni škrtac od
tinejdžerskih dana. Nazvao ih je “mladim bandama koje neće trajati
vječno” jer “nemaju kreativnosti da naprave hit kakav bi im doživotno
otplaćivao hipotekarni kredit”.
Dva sata kasnije osuđeni su progovorili pred novinarima. Čime su se
branili? Ne svojim, nego pravnim argumentima koji vrijede u Švedskoj:
nisu na svojim poslužiteljskim računalima imali niti jednu datoteku
koja bi kršila pravila copyrighta.
Osudili su ih zbog pomaganja. Oni kažu da su samo prikupljali
informacije; one koji su voljni razmjenjivati povezali su s onima koji
iz takve razmjene nešto traže. Pružili su informaciju, a to nije teren
zločina, nego slobode.
– Sud samo neka sudi. Žalit ćemo se – rekoše, i u utorak su doista
uložili priziv. U srijedu su javno zamolili one koji su im spontano
počeli prikupljati donacije da to prestanu.
– Ne bismo platili ni kad bismo imali taj novac, pa ga zato odmah
prestanite prikupljati! – bio je jasan Peter Sunde.
Dok se zbog presude svuda u svijetu na noge digla internetska
zajednica, a Stockholmom su počeli tutnjati prosvjedi, hakeri su
bombardirali odabrane poslužitelje “protivničkih” stranica te ih
onemogućavali ili usporavali... ali sve to je nebitno, koliko i
zadovoljstvo presudom druge strane.
Neij, Warg i Sunde zrače optimizmom, ali ne kao nogometaši koji se
poslije poraza kod kuće hrabre da će se iskupiti u gostima. Imaju svoje
razloge i znaju što rade.
Foto: AFP
Što je BitTorrent
ThePirateBay otvoren je potkraj studenoga 2003. da pomogne onima koji
se služe internetskim protokolom BitTorrent. Osim weba, koji neupućeni
pogrešno poistovjećuju s internetom, postoje i druge usluge koje se
služe mrežom. Elektronička pošta, chat, internetska telefonija i
videotelefonija samo su dobri primjeri. BitTorrent djeluje tako da onaj
tko nešto stavlja u razmjenu, kreira malu datoteku koja računalo
upućuje na izvornu.
Istim tim programom, a uz pomoć te datoteke, program skida željeni
original. Ako je na mreži više vlasnika originala, program pronalazi
načina da ga crpi iz više izvora. A na mreži su ih uvijek stotine,
tisuće.
ThePirateBay barata upravo tim datotekama “okidačima” koje upućuju na
ponudu i omogućuje njihovo lako pretraživanje.
Zašto se taj fenomen udomaćio baš u Švedskoj? Ondje su vrlo rano, od
sredine devedesetih godina, počeli primjenjivati stratešku državnu
odluku o širenju računalstva i jeftine brze internetske veze za sve. Za
razliku od npr. Amerike gdje i danas samo neki veliki gradovi imaju 3G
bežičnu mrežu, pa prosječni Amerikanac zapravo nije svjestan napretka,
u Švedskoj danas vrlo mnogo ljudi razumije i računala i medijske
potencijale interneta. Općenito, u nordijskim su zemljama medijski
svjesni da digitalno doba zapravo mijenja temeljne matrice društvene
razmjene, a ne samo kolanja informacija.
U Americi je lobistički pritisak velikih i bogatih neusporediv prema
iznimno niskoj svijesti građana i njihovoj sposobnosti da se
samoorganiziraju na tome području, a u Švedskoj se o internetu govori
kao o demokratskom pravu i većina zna o čemu govori.
Zato nije nimalo slučajno što je začetnik besplatnoga operativnoga
sustava Linuxa Linus Torvalds Finac, Jon Lech Johansen, koji kao od
šale otključa svaku novu zaštitu protiv kopiranja i ključeve dijeli pa
ga znaju po nadimku DVD Jon, Norvežanin, a nije drukčije ni s osuđenim
mladim obrazovanim i medijski svjesnim Šveđanima.
Ondje je posve jasno da je bit digitalnoga, pa time i zadaća računala,
da stvara identične kopije. Na “filozofsko” pitanju XIX. stoljeća o
tome što je original, a što kopija, gledaju sasvim drukčije. Razlikuju
tzv. pirate potrošače, koji razmjenjuju programe, glazbu i filmove, ali
ono što im se dopada i koriste te na kraju i kupe, od tzv.
komercijalnih pirata, koji skidaju kopije i od toga stvaraju nezakoniti
posao.
Prvi su, zapravo, potrošači koji traže dopunsku informaciju potrebnu za
odluku o kupnji, a drugi su trgovci koji prodaju kopije bez odštete
vlasniku po cijenama koje su izravna nelojalna konkurencija legalnim
kopijama.
Proizvođači glazbe, filmova i softvera, pogotovu u SAD-u, ne žele ni
pomisliti da bi se priklonili iole bliže tom razmišljanju, nego upravo
zato što ne žele mijenjati poslovni model i ulagati u nove medije i
nove načine distribucije – odlučuju se za strategiju sudskih pritisaka.
Švedska se svojim mnogo liberalnijim i stvarnosti sukladnijim
zakonodavstvom dugo odupirala konzervativnim državama koji bespogovorno
štite izvore poreznih utržaka. Nekoliko se puta Švedska našla na udaru
moćnih zemalja u kojima prevladava takvo rigorozno i dogmatsko
zakonodavstvo.
Ukradi taj film!
Tako je 31. svibnja 2006. policija napravila raciju u prostorijama
ThePirateBaya i internetske kuće, domaćina sadržaja njihovih stranica.
Da bi javnosti jasno pokazali kako razmišljaju snimili su dokumentarac
o tim racijama, a protagonisti su, uz anketirane i još nekoliko
medijskih primjera iz svijeta, prikazali što je stvarnost, a što je
pohlepa velikih koju podupire država. Uradak pod naslovom “Ukradi taj
fim!”, dakako, stavili su u besplatnu “piratsku distribuciju”. Snimili
su i njegov fenomenološki nastavak, a upravo raspačvaaju i sudski
nastavak.
– Lijeni i pohlepni posrednici sadržaja ne žele da išta sužava rijeku
profita koja im se sada neometano slijeva. Mi znamo da, kao i
umjetnici, u tom sustavu možemo biti pravedno plaćeni i živjeti
pristojno bez ucjenjivačkih posrednika na grbači. U tome je sva bit
sukoba – kaže Peter Sunde.
