Iako smo već osam mjeseci članica EU, za izvoznike i uvoznike nadležne institucije su zakazale. Svjedoči nam to skupina poduzetnika, tvrdeći da je država loše ili nikako pripremljena u tumačenju i primjeni zakona EU.
Odlaze na druge carine
Poduzetnici iz EU, koji su uvozili robu iz Hrvatske, prije nego što smo postali članica Unije, dobro znaju da roba koju su uvozili nije podlijegala sanitarnom pregledu nego je za uvoz u EU bila dovoljna uredno popunjena carinska deklaracija. Carinici u EU tako su postupali jer takvo što nalaže uredba EU iz 2009. godine.
No, naši carinici, nakon što smo ušli u EU, to ne primjenjuju i za sve proizvode koji se uvoze iz zemalja izvan EU, primjerice iz BiH, traže sanitarni pregled. A takvo što nije potrebno za većinu proizvoda, odnosno za njih oko 80 posto. Naime, dovoljno je da se tarifna oznaka ukuca u sustav i vidi je li sanitarni pregled potreban ili ne. Taksa za sanitarni pregled poduzetnika stoji 220 kuna, uz što se ponekad plaćaju i putni troškovi sanitarne inspekcije. U slučaju da carinik zatraži analizu proizvoda, to poduzetnika može stajati od 1000 do 2500 kuna. Zbog takvog pogrešnog tumačenja propisa neke tvrtke stalno se dopisuju s nadležnim ministarstvima zdravlja i financija, neki nemaju snage za raspravu i plate troškove, a velik broj njih počeo je zbog toga izbjegavati domaću carinu i taj posao obavlja na carini u Sloveniji ili Mađarskoj jer sanitarnu potvrdu tamošnji carinici, naravno, ne traže.
U nizu odgovora od nadležnih ministarstava, koje su nam predočile tvrtke, vidljivo je da se brkaju uredbe, zakoni, propisi... Primjerice, domaća carina miješa Carinski propis EU i Zakon o hrani RH. Carinski propis Taric točno propisuje koji tarifni broj, odnosno vrsta hrane, podliježe sanitarnoj inspekciji, dok zakon o hrani podrazumijeva postupanje s hranom EU, što je u nadležnosti županijskih sanitarnih inspektora koji obavljaju kontrolu.
– Zbog takvog nepotrebnog troška potrošio sam od ulaska u EU već desetak tisuća kuna – kaže nam jedan poduzetnik. Drugi prepričava kako se carinici, primjerice Mađarske, gdje on carini svoju robu kako bi izbjegao sanitarni pregled i nepotreban trošak, smiju pogrešnom tumačenju zakonodavstva EU koje provodi naša carina. Kako od domaćih institucija ne mogu dobiti točan odgovor, zbog takvog nastupa i nepotrebnih troškova neke domaće tvrtke obratile su se Središnjem uredu za poreze i carine u Bruxellesu. Poznato je i da se ulaskom u EU carina plaća u zemlji carinjenja, odnosno jednoj od zemalja članica, a PDV u zemlji krajnjeg primatelja robe. Hrvatska carina pojedinim tvrtkama ne odobrava carinjenje po postupku 42, tj. plaćanje carine u Hrvatskoj, što baš nije razumljivo jer bi to bio dodatni prihod za domaći proračun. Stoga su neki naši izvoznici upravo to pitanje postavili Ministarstvu financija.
Država gubi milijune
Obrazloženje Ministarstva, prema dokumentima koje su nam predočili predstavnici jedne tvrtke, bio je – boje se da roba kada se ocarini ne završi na crnom tržištu, odnosno nikada se ne izveze. No, takvo tumačenje je smiješno jer kao članica EU kroz sustav PDV-a takvo što bilo bi vidljivo. A država, odbijajući da se ovdje plati carina, gubi milijune. Jedan izvoznik kaže nam kako bi samo od njega država po osnovi carina mogla godišnje zaraditi više od pola milijuna eura.
>> Pijani potpredsjednik EP-a carinike nazvao nacistima
Kod nas, ne samo carinici, već cijela državna administracija tumači zakone različito od službenika do službenika, a najčešće im nadređeni, koji znaju manje od njih, moraju pisati "naputke" za primjenu zakonskih akata.