Kriza pulskog Uljanika ovih dana je jedna od glavnih tema u Hrvatskoj. Gradonačelnik Pule, predsjednik IDS-a i saborski zastupnik te stranke Boris Miletić smatra da država ima ključnu ulogu u osiguranju opstanka i razvoja brodogradilišta, no ne kroz potpore ili uplate iz državnog proračuna.
Miletić u razgovoru za Večernji list objašnjava na koji način država može pomoći Uljaniku i hrvatskoj brodogradnji. Govori i zašto je važno da opstane ta tvrtka koja uzdržava izravno ili neizravno ukupno 15.000 ljudi i koliko Uljanik znači za Istru i Primorsko-goransku županiju.
Država je pomogla Uljaniku davanjem jamstva, no to se pokazalo kao kratkoročno rješenje jer tvrtka ponovno ima teškoća. Koje rješenje za Uljanik vi predlažete?
Ključnu ulogu u osiguranju opstanka i razvoja brodogradnje ima država. Ali ne u obliku potpora ili uplata iz državnog proračuna, koje su kratkotrajni mehanizmi spasa. Takav pristup dugoročno nije ni održiv ni realan. Brodogradnja mora biti naša strateška grana, a država mora prije svega osigurati mehanizme za financiranje brodova, koji su naš izvozni proizvod.
U razvijenim zemljama to rade razvojne banke, kao što je naš HBOR. Naša brodogradilišta moraju u konačnici biti održiva i trebaju uspješno poslovati sama. Uljanik danas gradi najmodernije svjetske brodove, zahvaljujući svojim radnicima ima ogromno akumulirano znanje u najsofisticiranijim gradnjama na svjetskom tržištu. Uljanik svakako ima veliku šansu.
Vlada je u Bruxelles poslala program restrukturiranja Uljanika. Ima li informacija o sadržaju tog programa?
Pozitivno je što je plan restrukturiranja poslan u Bruxelles. Sada predstoji postupak usklađivanja i prihvaćanja od strane Europske komisije. Od svih ključnih sudionika u procesu restrukturiranja Uljanika, dakle od uprave Uljanika, strateškog partnera i Vlade RH, očekujem tri stvari: da sačuvaju radna mjesta, da zadrže brodogradnju i da osiguraju preduvjete da Uljanik iz tog procesa iziđe kao jača i konkurentnija kompanija.
Zašto je Uljanik zapao u probleme?
Osnovni je razlog tome velika svjetska gospodarska kriza od 2008. godine koja nije zaobišla ni Uljanik. To je razdoblje u kojemu je pao broj narudžbi i brodovi se jednostavno nisu gradili. Nadalje, jedino Uljanik, za razliku od svih ostalih hrvatskih brodogradilišta, nije nikada bio saniran državnim novcem. Tu je i pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, nakon čega su uređena pravila tržišnog nadmetanja jer je model državnih jamstava trebalo prilagoditi novim pravilima, što je posljedično dovelo do kašnjenja u osiguranju financiranja i gradnje brodova.
Uza sve to, mislim da se Uljanik nije uspio potpuno prilagoditi novim uvjetima na globalnom tržištu. Mi, primjerice, ne možemo konkurirati kineskim brodovima koji su puno jeftiniji, ali imamo stručnost i specifična znanja u gradnji brodova, što je kapital koji treba realizirati.
Koliko je za krizu u Uljaniku kriva uprava te tvrtke?
Priznanja ili kritike u svakoj tvrtki upućuju se uvijek na dva tijela. Jedno je uprava koja donosi operativne odluke, a drugo tijelo su vlasnici predstavljeni u Nadzornom odboru. Dio odgovornosti sigurno snosi i uprava.
Je li Uljanik, prema ozbiljnosti krize, veći problem od Agrokora, kako to kaže ministar gospodarstva Darko Horvat?
Za Pulu i Rijeku, odnosno Istru i Primorsko-goransku županiju je pitanje Uljanik grupe još značajnije i posljedice bi mogle biti puno veće nego što bi bile u slučaju lošeg raspleta situacije u Agrokoru. Govorimo o opstanku jedne kompletne djelatnosti koja je u 160 godina akumulirala ogromno znanje i koja danas očigledno ima svoje mjesto na tržištu.
Govorimo o izvoru prihoda za tisuće obitelji radnika Uljanika i njegovih kooperanata te simbolu cijele jedne regije. No, treba biti realan i reći da se veličina i kompleksnost problema ipak ne mogu mjeriti s Agrokorom u gospodarskom smislu, ali je mogući izravni udar na državni proračun znatno veći od Agrokora.
Je li Kermas dobar izbor za strateškog partnera Uljanika?
Nisam sudjelovao u izboru društva Kermas pa ne mogu davati ocjene. Oni koji su ga izabrali valjda znaju zašto. Od strateškog partnera očekujem da posluje transparentno, da uloži svježi kapital u Uljanik te da zadrži i razvija brodogradnju i sačuva radna mjesta.
Bilo je puno medijskih napisa o članstvu IDS-ova zastupnika u Europskom parlamentu Ivana Jakovčića u Nadzornom odboru tvrtke Afarak grupa u Finskoj, u kojoj je Danko Končar najveći dioničar. Je li to sukob interesa?
Iako nema formalnog sukoba interesa, moj je stav o tome vrlo jasan – Ivan Jakovčić treba istupiti iz Nadzornog odbora. Onog trenutka kad je Danko Končar odabran za strateškog partnera, Ivan Jakovčić trebao je istupiti iz Nadzornog odbora Afarak grupe. Očekujem od njega da to sada učini.
Zašto je važno da Uljanik opstane?
Naše društvo s ovim udjelom turizma u BDP-u postaje previše ovisno o turizmu. Uljanik grupa je jedan od najvećih izvoznika u Hrvatskoj, godišnje izvozi više od milijardu kuna. S više od 4000 radnih mjesta izravno ili neizravno uzdržava više od 15.000 ljudi. Te brojke najbolje govore zašto je važno da Uljanik i brodgradnja opstanu.
Sam Uljanik ima znanja i vještine da gradi najsofisticiranije brodove današnjice. Primjer su tri broda koja su trenutačno na operativnoj obali – platforma Apollo koja je namijenjena radovima u Sjevernom moru, prvi polarni istraživački luksuzni kruzer na svijetu te usisno jaružalo na vlastiti pogon, tzv. dredger. Riječ je o vrlo složenim gradnjama koje jasno pokazuju da Uljanik ima budućnost i šansu na tržištu. Opstanak Uljanik grupe mora biti jedan od prioriteta države.
>> Obitelj mu je bila svetinja: Kad su došli blizanci 1978., doma ih je bilo jedanaestero
sad nek drzava spasava sto su tvoji godinama unistavali i pljackali