Nobelova nagrada za mir za 2006. godinu dodijeljena je ekonomistu
Muhamadu Yunusu iz Bangladeša i banci Grameen za njihove napore u
stvaranju ekonomskih i društvenih mogućnosti za siromašne. Preko banke
Grameen Yunus je usavršio mikrokredit kao važan instrument u borbi
protiv siromaštva u različitim kulturama i civilizacijama, osobito u
pružanju pomoći siromašnim ženama.
Yunus je predavao ekonomiju na sveučilištu Chittagong u
južnom Bangladešu, kada je njegova zemlja bila suočena s velikom
glađu tisuće su bile izgladnjene do smrti.
Realne ekonomija
Pokušali smo to ignorirati, no kada su ljudi kosturi počeli
nadirati u Dhaku, bilo je strašno. Često su stajali na mjestu i bilo je
teško odgonetnuti jesu li živi ili nisu. Svi su izgledali isto, žene,
starci, djeca kaže Muhamad Yunus i dodaje: Bio sam
posramljen što samo poučavam ekonomiju i nisam im kadar
pomoći. Morao sam pobjeći od različitih teorija i otkriti realnu
ekonomiju siromašnih.
Sa studentima je tada krenuo u obilazak sela i iz svog džepa posudio
prolaznicima novce u vrijednosti od 17 do 42 funte. Tada je
spoznao da i taj mali dio pomaže, ali i istodobno stvara u ljudi
inicijativu. Shvatio je da su siromašni ne zato što ne žele raditi već
stoga jer nemaju resurse. Stvarni je probelm bio što ne mogu podizati
kredite. Komercijalne banke jednostavno nisu imale sluha te su seljaci
bili prepušteni samo lihvarima.
Odlučio je pod svojim imenom podizati kredite i posuđivati ih
siromašnima. Istodobno bio je jamac mnogima za pozajmice, posebice
ženama. Rata povrata bila je iznenađujuće visoka. Ohrabren tim
podacima odlučio je osnovati svoju banku ne bi li kreditirao
"siromašnije od siromašnih". Godine 1983. otvorio je banku
Grameen, osnovanu na temelju povjerenja. Kredite su dobivali siromašni
koji su imali želju raditi. I kad je prosječna posudba iznosila 60
dolara, Muhamad Yunus dao je više nade siromašnima nego itko prije
njega.
Demantirani kritičari
Kritičari su bili brzi u tome da njegov potez proglase nemogućim.
"Siromašni nisu dovoljno pametni da pokrenu biznis", bio je njihov
argument. Usto, tvrdili su da male banke ne mogu dati dovoljno za
pokretanje biznisa te samo gube i riskiraju novac.
No banka Grameen Muhamada Yunusa posramila je sve kritičare jer
rata otplate kredita bila je 99,5 posto, na čemu mogu pozavidjeti i
mnoge druge "srednje" banke. Na vrijeme je otplaćeno 95 posto kredita i
dužnici su uštedjeli 100 milijuna, a sve to u ime depozita u
banci Grameen. Studija malezijskog sveučilišta pokazala je da se
polovica korisnika kredita oslobodila siromaštva.
Grameen je usto jedina banka na svijetu koja se brine o kontroli
rađanja, higijenskim uvjetima i okolišu jer je to dio politike
pozajmljivanja.
Kada su Yunusa pitali zbog čega posuđuje novac uglavnom ženama,
odgovorio je:
Žene koje žive u siromaštvu bolje se prilagođavaju i brže
pomažu same sebi. Pritom paze da djeci osiguraju budućnost,
učinkovitije su i dulje zadržavaju zaposlenje. Ako novcem
upravlja žena, bolje se koristi nego ako njime raspolaže
muškarac. Žene su, pokazalo se, odgovorniji dužnici. Ne samo što
otplaćuju rate nego i odijevaju, školuju, hrane djecu, a to većina
muškaraca nije sposobna.
Preko banke Grameen Muhamad Yunus je usavršio mikrokredit kao važan instrument u borbi protiv siromaštva, posebice žena