Već neko vrijeme ministar financija Mato Crkvenac pokazuje da ga ljuti pesimizam domaćih makroekonomista. Osjećaj je samo pojačan nakon prošlotjednoga okruglog stola Hrvatske udruge banaka, na kojem su Martina Dalić, glavna ekonomistica PBZ-a, i Velimir Šonje, član Uprave Raiffeisen banke, upozorili na to da bi veliki planovi cestogradnje mogli ugroziti stabilnost državnih financija. Ministar Crkvenac odmah je sazvao novinsku konferenciju s koje je poručio upravo suprotno: da je stanje proračuna sve bolje i za koju godinu "imat ćemo stabilnije financije nego neke zemlje Europske unije".
Predstavljene brojke doista su obećavajuće. Ukupni proračunski deficit iduće će godine pasti na 4,25 posto BDP-a, s ovogodišnjih 5,3 posto, a u 2003. godini bit će samo 1,25 posto. U Europskoj uniji iduće godine očekuje se deficit oko dva posto. Jedino ostaje nepoznato - kako. "O pojedinostima proračuna još ne mogu govoriti jer o tome najprije treba raspraviti Vlada", rekao je ministar, očigledno očekujući da mu se vjeruje na riječ.
Investicije su, čini se, jedan od najvažnijih detalja o kojima bi Vlada trebala raspravljati. Gdje naći novac za ulaganja kada je za njih u proračunu ostalo jako malo mjesta? Ministar financija ima ideju. "Privatizacijski prihodi više se neće trošiti za budžetsku potrošnju, nego će biti usmjereni u Fond za razvoj", najavio je. Taj bi se fond osnovao pri HBOR-u, a služio bi za financiranje razvojnih projekata. Prema dosadašnjim najavama, iduće godine očekuju se prihodi od privatizacije u iznosu od 2,5 do tri milijarde kuna.
Ako bi se ta sredstva samo prošetala kroz proračun, kako najavljuje ministar, znači da će proračun morati potražiti druge izvore za pokrivanje izdataka, odnosno dodatno se zadužiti. No, to nije jedini problem koji nastaje kao posljedica osnivanja Fonda za razvoj.
Izvanredni prihodi
Prema preporuci MMF-a, u proračunu iduće godine privatizacijski prihodi trebali bi biti prikazani "ispod crte", što znači kao izvanredni prihod. Na taj način vidljiv je stvarni deficit proračuna. Premda su MMF i većina drugih institucija i dosad računali deficit bez prihoda od privatizacije. Izvlačenje prihoda od privatizacije "ispod crte" u ovom je slučaju formalna obilježja.
Ako se i oni faktički izdvoje iz proračuna i usmjere u Fond za razvoj, razumljivo je da sa sobom neće povući i dio obveza proračuna - primjerice, održavanje opreme, gradnju škola ili drugih kapitalnih rashoda. Pitanje je kako će se one financirati. Ministarstvo financija u idućoj godini računa na još jedan izvanredni prihod - nenaplaćena potraživanja države do kraja 2000. godine - koji bi mogao iznositi oko dvije milijarde kuna. Ona bi također bila ispod crte. Moguće je da se taj prihod računa kao kompenzacija prihoda za privatizaciju. No, mnogo realnija kompenzacijska opcija veće je zaduživanje.
Ministarstvo financija planira, međutim, znatno smanjiti i intenzitet zaduživanja - u 2002. godini 8,9 milijardi kuna, gotovo tri milijarde manje nego ove godine, a 2003. godine zaduživanje bi se trebalo smanjiti na 4,8 milijardi kuna. Na odgovor kako sve to postići treba još pričekati. Kada bi se pitanje izvora financiranja nekim čudom i riješilo, mnogo toga nameće se kao potencijalni problem.
Izvanproračunski fondovi - mirovinski, zdravstveni, HZZ - počeli su se uključivati u središnji proračun. Osnivaju se pak novi fondovi za financiranje gradnje cesta, razvoja, zapošljavanja... "U proračun se uključuju fondovi za koje čak ima smisla da budu izdvojeni. Istodobno, komad po komad izvlače se proračunska sredstva u fondove koji su potencijalno podložni velikoj korupciji", komentira jedan ekonomist.
Tko će odlučivati o tome gdje će ulagati Fond za razvoj? "Sabor!", povišenim tonom odgovara ministar. Nije dalje želio elaborirati svoju ideju, ali pretpostavlja se da navodeći Sabor kao najvažniji faktor u procesu investiranja ministar želi reći kako će sve biti "transparentno". Posve je jasno da Sabor ne može imati ulogu koju mu je ministar namijenio, pa će odluke o tome gdje ulagati donositi odgovorna tijela budućeg fonda.
A pri podjeli državnoga novca, poznato je iz iskustva, nije moguće izbjeći lobiranja i plasmane koji nisu tržišno opravdani. Ekonomska teorija uglavnom preporuča izbjegavanje izravna financiranja države, a optimalnim modelom poticanja malog i srednjeg poduzetništva smatra se sufinanciranje kamata, pri čemu se odabir projekta prepušta bankama.
Drugi problem stvaranja paradržavnih fondova jest nepreglednost državnih financija, čime se povećava rizik rasta troškova i zaduženosti. Uz HAC i budući Fond za razvoj, ministar je najavio i osnivanje Fonda za zapošljavanje, koji će, razumljivo, također imati svoj mali budžet. Njima treba pridodati i postojeće institucije - Hrvatskoj fond za privatizaciju i HBOR, koji također raspolažu državnim novcem. One imaju obvezu godišnje dostaviti izvješće Saboru, ali nitko im ne propisuje kriterije prema kojima će raspolagati novcem.
HAC je, primjerice, najavio vrlo ambiciozne planove zaduživanja - 3,7 milijardi maraka do 2005. godine. Za te kredite jamstvo će dati država, što potencira problem rasta javnog duga, kao i njegove otplate. I samo je pitanje vremena kada će se dovesti u pitanje kreditini rejting zemlje, što Crkvenac i Radimir Čačić, ministar javnih radova, često navode kao pokazatelj uspješnosti ove vlasti.
Oprezni analitičari
Strani analitičari ionako već upozoravaju na to da je potrebno imati na oku vanjsku likvidnost Hrvatske, odnosno njezinu sposobnost servisiranja inozemnih obveza. No, ministar financija pokazao je da ne vjeruje previše analitičarima. Štoviše, očekivao je njihovu ispriku zbog toga jer su bili pesimistični u pogledu ovogodišnjeg rasta.
Većina je analitičara doista očekivala sporiji rast (2,5 do 3 posto) nego što bi ove godine mogao biti (4 posto). Razlog tome, kako sami navode, jesu ekspanzivnija fiskalna i monetarna politika. No, od pogađanja brojki važniji su ipak problemi na koje upozoravaju. Neki su ove godine i pojačani, poput deficita platne bilance, što očekuju da će utjecati na ekonomske trendove u idućoj godini.
Njihove procjene rasta za iduću godinu dobrim dijelom određuju globalne prilike. Čini se da ne računaju s efektima cestogradnje i osnivanja Fonda za razvoj, pa očekuju nešto sporiji rast iduće godine, dva-tri posto. Ministar financija, pak, vjeruje da će nova načela fiskalne politike donijeti rast najmanje 3,5 posto. Netko će se, očito, i dogodine morati ispričavati.
Piše MARINA KLEPO
