Ozbiljan lanjski pad prodaje novih vozila utjecao je na dodatno starenje hrvatskog voznog parka. To je bilo i očekivano, no iznenađuje podatak da se u 13 godina, a posebno je to izraženo u zadnjih godinu dana, hrvatski vozni park postarao za gotovo četiri godine. Prosječno vozilo na našim cestama, pokazuju podaci Centra za vozila Hrvatske, tijekom 2007. godine bilo je staro 10,55 godina. Sada je prosječna dob našeg voznog parka skočila na zabrinjavajućih 14,18 godina. Vozni park kontinuirano nam je stario do 2018. godine, kada se dogodio pozitivan pomak te se prosječna dob vozila registriranih u Hrvatskoj s 13,99 godina (zabilježenih 2017.) spustila na 13,68 godina. Godinu kasnije ponovno je zabilježen rast, na 13,83 godine.
Pogledamo li najbrojniju kategoriju vozila, prosječna starost osobnih automobila u Hrvatskoj 2007. godine bila je 9,83 godine. Rasla je do 2017. kad je iznosila 12,95 godina. Potom je 2018. i 2019. pala na 12,64, odnosno 12,58 godina. Lani je prosječna starost osobnih automobila u Hrvatskoj porasla na 12,89 godina. U promatranom razdoblju – od 2007. do 2020. godine – nikada nam ukupni vozni park nije bio toliko star. Ovo je prvi put da smo prešli granicu od 14 godina. Iako vlada generalna predrasuda da se vozimo u prastarim autobusima, oni su nešto mlađi od prosječnog hrvatskog automobila. Autobusi na hrvatskim cestama malo su stariji od 11,5 godina. Dostavna vozila u prosjeku imaju 10,77 godina (vozila najveće dopuštene mase do 3,5 tone), više od 12,18 godina (više od 12 tona) do 18,23 godine (od 3,5 do 12 tona). I traktori su nam stari – u prosjeku imaju 31,62 godine. Svi ovi podaci zvone na uzbunu. Sa starošću vozila na cestama pada sigurnost cestovnog prometa. Kad govorimo o nužnosti pomlađivanja voznog parka, ne mislimo samo na potrebu smanjenja količine ispuštenog CO2, već prije svega na potrebu da se uvođenjem više mlađih vozila u hrvatski promet on učini sigurnijim.
Dok je s jedne strane dob vozila rasla, s druge nam je strane prevaljena kilometraža u ovim pandemijskim okolnostima padala. I bez službenih podataka Centra za vozila Hrvatske – koji prilikom svakog tehničkog pregleda bilježi i stanje na brojčaniku kilometara pregledanog automobila, motocikla, kamiona... – znamo da je pandemija koronavirusa smanjila i broj kilometara prevaljenih (i) na hrvatskim cestama. No koliko smo se zapravo manje vozili? Ovako otprilike, rekli bismo da smo se vozili dosta manje, možda čak i za četvrtinu manje nego godinu prije. Pa, svi se još dobro sjećamo pustih ulica iz ožujka 2020., kad je uveden lockdown za kompletno područje Republike Hrvatske, a još se nisu svi vratili na svoja radna mjesta. Mnogi uopće ne rade ili rade od kuće. Dakle, logično je zaključiti da se mnogo manje vozimo. Ipak, službeni podaci pokazuju da smo se osobnim automobilima vozili 7,95% manje. Dok je prosječan broj prijeđenih kilometara tijekom 2019. godine bio 12.542 km, lani je on pao na 11.545 km.
Minibusevi i autobusi imaju najveći pad prosječnih prijeđenih kilometara. Lani su minibusevi imali prosjek od 26.110 prijeđenih kilometara, dok su godinu prije imali 31.586 km. To je pad od 5476 kilometara, odnosno 17,34%. Nadalje, autobusi su imali pad sa 64.726 na 55.296 kilometara, odnosno 14,57%. Razumljivo, jer i sami smo manje putovali, a došlo nam je i osjetno manje turista. No, za to što se manje vozimo nije kriva isključivo korona. Trend manjeg broja prevaljenih kilometara bilježimo već nekoliko godina. Najveći broj prosječno prijeđenih kilometara u 13 kategorija vozila imali smo tijekom 2017. godine. Tada je on bio 16.979 kilometara. Godinu poslije pao je na 16.509 km, a tijekom 2019. godine iznosio je 16.180 km. Lani je bio tek 14.568 km. Znači, lani smo u odnosu na godinu prije imali pad od 9,96%, ali u odnosu na 2017. godinu čak 14,2%.
Moj auto je star 20 godina, vozicu ga dok moze, posle prelazim na taksi i autorent.