Naslovnica Auti Budućnost sada

Vidio sam budućnost – tiha je i prokleto zabavna

Često sam se pitao kako je sretnicima s električnim automobilom – kako ih je voziti, ali i živjeti s njima, a prošli mi se tjedan ispunila želja pa sam iz prve ruke saznao više o svemu
19. ožujka 2019. u 09:47 10337 prikaza
Renault Zoe
Foto: Native tim VL
Pogledajte galeriju 1/5

Do prije mjesec dana nisam uopće razmišljao o električnim vozilima. Znam što su i kakve su im prednosti, ali se jednostavno nisam previše zanimao jer sam to više povezivao s technology showcase modelima i stvarima koje nas čekaju u budućnosti. Više kao modelima kojima se proizvođači hvale po sajmovima nego praktičnim automobilima za svakodnevicu. Spletom okolnosti i puke sreće prije mjesec dana gledao sam jedan električni model u salonu i vidio da opet kreću poticaji za kupnju električnih vozila pa me zaintrigirala mogućnost kupovine čistog električnog automobila.

U međuvremenu mi se otvorila mogućnost da tjedan dana koristim električni automobil i vidim kako je to živjeti skroz „na struji“. Automobil je Renault Zoe, mali električni gradski automobil. S obzirom na to da živim i radim u Zagrebu, inače sam uvijek vozio manje gradske automobile (uz iznimku jednog SUV-a).

Renault Zoe | Autor : Native tim VL Foto: Native tim VL

Prva stvar koja me mučila bio je domet, famozni „range“, kojeg sam u svakom on-line testiranju uspoređivao i gledao mogućnosti. Zoe ima domet do 300 km, stvarnih 300 km. Očekivao sam da će to biti nedostižna brojka, nešto kao potrošnja u benzinskim i dizelskim automobilima, no tri su me punjenja demantirala. U lijevom kutu na kontrolnoj ploči nalaze se informacije o stanju baterije a kroz Renault R-link infotainment sustav se može doći do detaljnijih informacija.

Prva vožnja

Prvo sjedanje u automobil bilo je svojevrsno prosvjetljenje. Pokretanje automobila je kao i u svakom drugom automatiku, keyless sustav, ručica mjenjača u P poziciji i start stop gumb kojim se pali motor, u ovom slučaju 90 električnih konjskih snaga. Jedino što odaje da je automobil upaljen jest drukčija boja zaslona ispred upravljača i mala poruka „ready“ na infozaslonu. Samo kretanje je gotovo bešumno, čuje se samo otpor kotrljanja kotača i vjetar. Mozak traži zvuk motora, no vrlo se lako priviknuti na bešumno kretanje.

Vožnja u Zoe je užitak, pogotovo gradska. Automobil ima dovoljno snage za ugodnu vožnju, no prava vrijednost elektromotora leži u tome kako isporučuje tu snagu. Međuubrzanja su instantna, za razliku od klasičnih motora gdje kod pretjecanja ili ubacivanja morate voziti u malo višim okretajima kako bi imali svu raspoloživu snagu, kod Zoe je sav moment i maksimalna snaga dostupna u bilo kojem trenutku. To daje dojam kao da je automobil jači nego što ustvari jest i osjećaj je kao da vozite bar 10-20% jači tradicionalni motor, pogotovo do 70-ak km/h. Za razliku od klasičnih automobila, pogotovo malih s teškim motorom sprijeda, Zoe ima centralno smještene baterije ispod sjedala, zbog čega je težište niže i bolje raspoređeno, pa automobil ne „pliva“ preko nosa. Znao sam do sada reći da neke automobile može voziti i dijete, no s ovakvim električnim automobilom to više nije samo izreka već i realnost. Čak i ako niste najbolji vozač, s parkirnom kamerom, automatskim mjenjačem i malim radijusom okretanja, Zoe prolazi kroz gradske gužve kao od šale.

Doseg

Pri preuzimanju vozila su mi u Renaultu rekli da mogu očekivati oko 300 km realnog dosega, ovisno o stilu vožnje i vremenskim uvjetima. Prvi kilometri su prolazili s dozom sumnje, konstantno praćenje predviđenog dosega zbog bojazni da ne ostanem bez struje i prebacivanje iz normalnog u ekološki način vožnje. Međutim, već nakon prvog dana sam zaključio da je estimacija poprilično točna, pogotovo po gradu gdje se u potpunosti iskorištava sustav regenerativnog kočenja. Baš kao u Formuli 1, Zoe iskorištava kinetičku energiju usporavanja i kočenja i pretvara je u električnu energiju koja se pohranjuje u bateriju. Čim maknete nogu s papučice gasa ili krenete kočiti, baterija se puni, a na displayu vam Zoe javlja kojom se energijom puni i povećava doseg ako se baterija dovoljno napuni. Ovo se najbolje osjetilo kada smo nas par išli testirati kakav je Zoe po Sljemenskoj cesti.

Renault Zoe | Autor : Native tim VL Foto: Native tim VL

Na Sleme, na Sleme

Zbog radova na sljemenskoj žičari cesta se zatvara u 9 sati pa smo odlučili obaviti ranojutarnju vožnju do vrha. Iako sam vozio Zoe već nekoliko dana i uvjerio se da se mogu komotno osloniti na domet, brdska cesta ujutro na temperaturi 0° C ipak je predstavljala nepoznanicu. Po gradu i po otvorenoj se može voziti lakše i pametnije, ciljati intervale semafora i voziti manjom brzinom, no brdska zavojita cesta traži konstantnu snagu i pritisak na papučicu. Parkiralište kod Bikčevićeve staze pokazao je 190 km do nule, plan je bio da ne isključujemo grijanje i klimu te infotainment sustav. Idemo gore kao što bismo vozili i svaki drugi automobil. Voziti Zoe po brdskoj cesti je iznenađujuće opuštajuće, nema brige oko prebacivanja na pravim okretajima, nema osjećaja gušenja motora ni „deranja“ motora na višim okretajima, samo zvuk vjetra i pokoje ptice. Uz stajanje kod Brestovca zbog radova na cesti dolazimo do TV-tornja sa 110 km do 0. Hm, teško je u glavi preračunati koliko bi to bilo u odnosu na benzinca ili dizelaša, ali stigli smo bez problema. Međutim, automobil računa koliko bi ostalo dosega da smo nastavili takvom vožnjom dalje, a mi smo nakon 12 km uspona i svladavanja 1000 m visinske razlike krenuli nizbrdo. Pustili smo da sila teža odradi svoje i do Šestinskog lagvića vidjeli što će reći procjena dosega. Očekivao sam da ćemo nadoknaditi nešto kilometara, no brojka se zaustavila na  neočekivano velikih 150 km, nadoknadili smo punih 40 km. Tako da smo za ukupnih 25 km uzbrdice i nizbrdice potrošili oko 40 km dosega, što je realno s obzirom na težak uspon. Uz isključenu klimu i pametniju vožnju nizbrdo ti su rezultati mogli biti još i bolji.

Na Sljemenskoj cesti sam vidio i jedini negativni efekt električnih vozila na koji ćemo se svi trebati naviknuti - tišinu. Naime, prošli smo pored nekoliko planinara koji su se nemalo iznenadili kada su nas vidjeli. Kao da smo im se prikrali i odjednom stvorili. Naravno da ćemo se svi s vremenom priviknuti na tihe automobile, no treba biti oprezan kod obilaženja pješaka, pogotovo na parkiralištima. Nikada ne znate čuje li netko lošije ili možda ima slušalice na ušima pa nas jednostavno ne doživljava.

Renault Zoe | Autor : Native tim VL Foto: Native tim VL

Zoe je zakon

Situacija je slična s dosegom i na autocesti. Dok se vozite u zakonskim okvirima, doseg je realan, a ako mislite da ste „na knap“ sa strujom, mala razlika u smanjenju brzine može značiti 30-ak km veći doseg. S tim da ćete na autocesti prvi puta ustvari „čuti“ automobil, i to zbog zvuka guma koji do sada ustvari niste ni percipirali zbog zvuka motora. Po gradu nema većih iznenađenja, pogotovo ako ste naviknuli kočiti motorom.

Samo punjenje baterije traje, no treba računati na to da se svaki dan otvara sve više punionica i da tehnologija stalno napreduje. Za mojeg druženja sa Zoe nisam imao problema s gužvama na punionicama niti sam se osjećao kao da gubim vrijeme zato što se automobil mora duže puniti. Jednostavno sam punjenje planirao uz odlaske na kavu, šoping ili na obližnjim parkiralištima s punjačima dok sam bio u uredu. Srećom ili nažalost, kod nas još nema puno električnih automobila pa nema bojazni da ćete morati čekati dok se netko ne isključi kako biste krenuli s punjenjem. Proces punjenja je sličan kao kod mobitela. S autom dolaze dva tipa punjača, jedan za kućnu utičnicu, a drugi za javne brze punjače, a većina punionica ima svoje punjače. „Rezervoar“ nije kao na klasičnom autu već je smješten ispod Renault znaka na prednjoj masci. Poklopac se otvara keyless karticom ili iz unutrašnjosti automobila, a da biste izvadili punjač, potrebno je isto tako otključati punjač istim gumbom. Tako ste sigurni da vam netko neće otkopčati vaš automobil i puniti svoj. Vrijeme punjenja ovisi o stanju baterije i brzini punjača. Meni je oko 2 i pol sata bilo dovoljno da potpuno praznu bateriju napunim do vrha, a većinom se punio po sat vremena ili koliko sam bio u nekom šopingu ili na kavi.

Renault Zoe | Autor : Native tim VL Foto: Native tim VL

Iako je mnogima samo punjenje baterije odbojna stvar, sjetite se samo kada smo prešli na pametne telefone. Do tada su nam baterije trajale i po tjedan dana pa smo odjednom pali na dan baterije, pa čak i manje. I jednostavno smo se priviknuli na to da moramo paziti na stanje baterije i stalno ga puniti. Slično je i s električnim automobilima, jednostavno treba imati na umu da ćete ga puniti malo češće u odnosu na klasični automobil, pogotovo onaj s većim rezervoarom. Međutim, ono što ćete dobiti je jedinstveno i ne može se uspoređivati samo na temelju jednog aspekta. Vožnja električnog automobila je toliko lagana i opuštajuća da će većina ljudi prijeći „na struju“ bez razmišljanja. A da ne govorimo o ekološkom efektu koji će masovna pojava električnih automobila imati na kvalitetu zraka i okoliša. Uz iskorištavanje državnih poticaja, Renault je s ovim modelom riješio dvije najveće boljke električnih automobila današnjice, mali doseg i visoku cijenu. Kada dodamo na to veliki prtljažnik za svoju klasu, neopisivo lagan osjećaj vožnje i niske troškove vožnje, pitanje je vremena kada ćemo Zoe sve češće viđati na cestama.

Električni automobili su budućnost i, srećom, ta budućnost je zaista dobra i dostupna već danas.

Sadržaj omogućio Renault.

Uber
Usluga prijevoza
Ispovijesti sa stražnjih sjedala: Aplikacija koja nam je spasila glavu