Kad bih znao govoriti pred ovoliko ljudi, ne bih pisao – rekao je pisac i knjižar Zoran Malkoč, dobitnik prve nagrade 44. natječaja Večernjeg lista za kratku priču, nakon što je saznao da je laureat na svečanoj dodjeli u Društvu hrvatskih književnika. Malkoč je jednoglasnom odlukom žirija osvojio prvo mjesto i nezanemarivih 30.000 kuna za priču “Kad sam bio bako Pila, mrtva, a u najboljim godinama”. Žiri je osobito osvojio izvornošću, ali i pravim literarnim odmakom od realnosti. Drugu nagradu i 8000 kuna za priču “Dvoje djece” osvojio je Roman Simić-Bodrožić, i to izrazito književnim rukopisom, s toplom i sugestivnom ljudskom poentom. Treću nagradu i 5000 kuna Marina Šur Puhlovski za priču “Zovem se Marta” izborila je zrelom književnom prozom.
Nakon što je Blaženka Leib u DHK (bez mikrofona) pročitala Malkočevu briljantnu priču, pljesak se dugo nije stišavao i prelazio je u ovacije. Za to je vrijeme nagrađenik, inače i finalist prvog VBZ-ova natječaja za najbolji neobjavljeni roman (kad je laureat bio Josip Mlakić), otišao do obližnjeg šanka na rakijicu ohrabrenja.
– Priču sam napisao nakon što sam sreo čovjeka koji je bio totalno očajan jer mu je umrla žena koju je iskreno volio. U Slavoniji mnogi ne znaju što bi bez žena. Žene u Slavoniji rade sve, a muškarci rade svašta... – rekao je neformalni Malkoč okupljenima objašnjavajući kontekst u kojem je nastala nagrađena priča.
Malkoč je komplimentirao Večernjem što i dalje objavljuje kratke priče (svake subote na stranicama Obzora, ali i na internetu), ali je uputio i primjedbu što se objavljene priče ne honoriraju.
Glavni urednik Večernjeg lista Goran Ogurlić rekao je da će i dalje poticati kratku priču kao literarni žanr, ali i obećao da će sljedeće godine Večernji ukoričiti ponajbolje priče iz natječaja (a onda će valjda biti i honorara). A iduće se godine slavi i 45. obljetnica natječaja. Predsjednica žirija Branka Primorac citirala je Romana Simića (inače i voditelja uglednog festivala kratke priče), koji je rekao da je natječaj Večernjeg lista za kratku priču najstariji, najznačajniji i najizdašniji u nas. Zanimljivo je da je Roman ovogodišnju drugonagrađenu priču napisao za samo petnaestak minuta (u pauzi igre s dvoje mališana), i za to izborio 8000 kuna.
Na dodjeli u DHK pojavili su se i finalisti Slavica Stojan, Robert Roklicer, Nenad Šepić, Julijana Matanović i Robi Selan. Zbog obveza ispričali su se Željko Senečić (snima film) i Zoran Katić. No zato se žiri u sastavu akademik Slobodan Novak, akademik Krešimir Nemec, Tomislav Sabljak (utemeljitelj natječaja i selektor), Branka Primorac i Sanja Pilić odazvao u punom broju, a 44. dodjelu Večernjakove nagrade za kratku priču nisu propustili ni brojni ugledni hrvatski izdavači i urednici – Boško Zatezalo, Miroslava Vučić, Gordana Sfeci, Sandra Spahija i dr., ali ni pisci Stjepan Čuić, Tito Bilopavlović te Večernjakov višestruki laureat Bartul Matijaca.
Posebna zahvala Slobodanu Novaku
Iako iznenađen prvom nagradom (koja će mu poslužiti, kako je rekao, i za vraćanje dugova), Zoran Malkoč posebno je toplo pozdravio najuglednijeg živućeg hrvatskog prozaika i člana Večernjakova žirija Slobodana Novaka, koji je dobio i velik pljesak okupljenih, a inače se rijetko pojavljuje u javnosti.
Akademik Novak, autor romana “Mirisi, zlato i tamjan”, trenutačno radi na svojim sabranim djelima koja će objaviti Matica hrvatska, a ovih dana ponovno odlazi na otok Rab na kojem ostaje do jeseni.
Na natječaj Večernjeg lista za kratku priču ove je godine pristiglo rekordnih 617 priča, dok je lani poslano 419 priča. Zanimljivo da je dvoje finalista spomenulo da su dobili nagradu 7 sekretara SKOJ-a, i to J. Matanović i N. Šepić.