Znanost u zemlji znanja pred bankrotom

Posljednjih desetak godina ministri obrazovanja u vladama različitih političkih opcija zdušno su nas uvjeravali da Hrvatska mora biti zemlja znanja i svoj razvoj temeljiti na visokim tehnologijama, znanstvenim projektima, inovacijama, privlačenju i zadržavanju najtalentiranijih i najperspektivnijih mladih ljudi.

Na fakultetima i institutima ubrzanim tempom zapošljavani su znanstveni novaci, a ministri su, sve do aktualnog Željka Jovanovića, s ponosom isticali povećanje izdvajanja iz državnog proračuna za obrazovanje i znanost, pa čak i u slučajevima kad realnog povećanja zapravo i ne bi bilo. Ružičastu boju perspektive hrvatskog obrazovanja i znanosti, još proljetos je vidio i ministar Jovanović. “Učenici će u školu morati ići deset umjesto osam godina, nastavnici će imati veće plaće, bit će više studenata i više novca za obrazovanje. Takvu je, idi ličnu budućnost hrvatskog obrazovanja i znanosti vidio ministar kojem mnogi nisu oprostili činjenicu da je došao u vrlo zahtjevan resor, a o kojem nije znao ništa. No, nije dugo trebalo, ni njemu ni javnosti, da se suočimo sa stvarnošću u kojoj nema mjesta gotovo nizašto od onoga što je najavljivao.

Plaće nastavnika vjerojatno će se smanjivati, od obveznog desetogodišnjeg obrazovanja daleko smo kao i prije nekoliko godina, odnosno sve se i dalje svodi samo na priču, a cijenu onog što bi trebalo “zamazati oči javnosti” i figurirati kao produžetak obveznog školovanja s osam na devet godina, a riječ je o predškoli, plaćali bi sami roditelji. Barem prema ministrovom planu koji, očito, zaboravlja da ono što je obvezno mora financirati država pa tako i obveznu predškolu. A za nju je, prema neslužbenim informacijama, jer je do službene suvisle nemoguće doći (uz konstantan izgovor da ne komentiraju i da je “dogovor da se s tim ne ide u javnost”), osigurano tek tri milijuna kuna. Ili kratko rečeno – nedovoljno. Izrazito veliki problem, s kojim je izazvao i sukob u vlastitoj stranci, a navodno mu je zbog toga ograničeno i vrlo dozirano samostalno istupanje u javnosti, Jovanović ima i s donošenjem izmjena Zakona o znanosti i visokom obrazovanju.

U pozadini je također novac iako se u javnosti stvorio dojam da je riječ o dubljim, plemenitijim razlozima. Ograničavanje rada profesorima na navršenih 65 godina života, a nakon toga, ako zadrže radno mjesto, prebacivanje na teret fakulteta, usporavanje mogućnosti napredovanja u nastavnim zvanjima i rezanje iznosa za znanstvene projekte, htio to netko priznati ili ne, Hrvatsku vraća na mjesto gdje je bila prije deset godina. – To će biti bankrot znanosti u Hrvatskoj – složni su znanstvenici, upozoravajući da bi 150 do 170 dodatnih milijuna kuna zabetoniralo stanje na sadašnjoj, nevjerojatno ali istinito, željenoj razini.

Dakle, možemo očekivati odlazak kreme hrvatske znanstvene zajednice ili, kako se to nekada znalo reći – odljev mozgova. Koliko će Hrvatsku to koštati? Previše, neprocjenjivo. Tko će to platiti? Kao i uvijek narod, sigurno ne manje ili više sposobni ministri. I na kraju, što je ostalo od Hrvatske – zemlje znanja? Ako ćemo biti iskreni – ništa ili samo nada da će nas netko drugi izvući iz blata.