Zna se otkud je svaki euro

U trenucima kada pobuna protiv bankarskog sustava poprima globalne razmjere, političarima koji se spremaju za izbore neće biti lako. Uz to što će se morati postaviti prema tome globalnom pokretu, morat će dobro razmisliti od koga uzimaju novac za kampanju zato što bi im novac uzet iz krive ruke mogao izbiti golem, čak presudan broj glasova. K tome, treba imati na umu da je većina biračkog tijela bitno siromašnija nego na prethodnim izborima, da živi lošije, a da je bijesna i sita politike koju vode i drčni i bahati političari i da bi taj gnjev mogao biti usmjeren na onoga kandidata koji za kampanju uzme novac od neke financijske instituciji ili čak od pojedinaca koji rade u velikim bankama, na burzi ili nešto slično. Važnu ulogu igrat će i osobnost kandidata. Birači do sada nisu cijenili povučene, mirne i u stvarnost ukorijenjene političare, no primjer Francuske nagovještava nam da bi se to vrlo brzo moglo promijeniti. Francuski će socijalisti na Sarkozyja poslati Françoisa Hollandea, političara koji je čista suprotnost sadašnjem predsjedniku i upravo zato ima odličnu šansu da potuče svoga protivnika.

Iako ima obrazovanje na kojem bi mu baš svatko mogao zavidjeti, Hollande nikada nije bio stranački "frontmen", već je uvijek djelovao iz pozadine radeći poslove koji su bili više nego važni. Nikada nije bio u središtu pažnje, ali ni nekog političkog skandala. Zovu ga mirnim čovjekom, "gospodinom Normalnim", osobom koja posjeduje atraktivnu duhovitost, ali gotovo nikada ne govori o sebi, već uvijek o konkretnim temama za koje su ljudi egzistencijalno zainteresirani. Godinama je bio glavni ekonomski strateg svoje stranke, pa nije čudno što čak 57 posto Francuza smatra da bi ih on kao predsjednik mogao izvući iz gospodarske krize, dok za Sarkozyja to misli samo njih 27 posto. Hollande je pokazao da razumije što se u svijetu i u Francuskoj događa i da će morati na svoju stranu pridobiti neke ključne skupine koje su za vrijeme Sarkozyja stradale, a koje su u osnovi temelji društva. Nakon što je pobijedio na stranačkim izborima, on se obratio prvo mladim ljudima i rekao im da im želi vratiti nadu da će živjeti bolje nego što žive današnje generacije, odnosno da će obnoviti francuski san o jednakosti za sve građane. Generaciji mladih, kojoj je Sarkozy uskratio pravo na jednakost u školovanju, ovo sigurno jako godi uhu.

Hollande i socijalisti poslali su važnu poruku biračima, a to je da žele biti transparentni u financiranju kampanje. Tako je svim biračima koji pristupe glasanju na stranačkim izborima za predsjedničkog kandidata upućen poziv da uplate 1¤ za kampanju. Kako je na izbore izašlo 2,7 milijuna birača, skupljena je lijepa svotica.

Komentatori predviđaju da bi Hollande mogao lako pobijediti Sarkozyja koji sa svojim skupim satovima, sunčanim naočalama, beskrajnim egom, suprugom supermodelom i vrlo bliskim i intimnim vezama s krupnim kapitalom i raznim sumnjivim facama, Francuzima ide na živce.

I dok je Hollande primjer političara koji je zaista shvatio što se događa, u SAD-u, odakle je pokret "Okupirajmo Wall Street" krenuo, gledamo kako se najmanje dvojica potencijalnih Obaminih protivnika zakopavaju u živi pijesak. Tako je Mitt Romney do sada za kampanju u predizborima od omraženih institucija i pojedinaca s Wall Streeta skupio više novca nego što je od njih Obama dobio za predsjedničku kampanju. Herman Caine, koji stoji iza ideologije ultrakonzervativnog "pokreta čajanki", skinuo bi krupnom kapitalu poreze sa 35 na 9 posto, ali bi uveo federalni PDV koji bi dodatno ugrozio osiromašeni puk, i to uz budalasti slogan "Manje kupuj, manje plaćaj". Kako je Obama shvatio koju poruku i koju snagu imaju prosvjednici s Wall Streeta, u američkom slučaju predsjednički izbori već su riješeni. No francuska priča još je otvorena i mogla bi biti ludo zanimljiva i vrlo bitna za budućnost Europe.