Žena iza HTV-ova Malog Mista

Nakon napornog rada u emisiji "Život uživo - sa stilom" Vesna Karuza Podgorelec u istom je ritmu nastavila osmišljavati i uređivati novi HTV-ov ljetno-mozaični projekt "Malo misto uživo". Kako je do toga došlo, Vesna je objasnila.

- Marija Nemčić, Tanja Šimić i Veljko Đuretić dali su nam radni zadatak koji je glasio - napravite novu ljetnu dnevnu emisiju u trajanju od 45 minuta koja bi se svakoga dana emitirala iz drugog malog mjesta. Stoga sam najprije napravila skicu koncepcije, istražila teren te odredila podjelu i plan ekipa. Tada mi se pridružio i Joško Martinović s nekim svojim prijedlozima pa je njegova ekipa u posao krenula prije svih...

EKRAN: Zvuči i izgleda prilično zahtjevno. Te svakodnevni ritam, te emitiranje uživo, te seobe u razna mjesta...
- Pa znate, nikada dosad nisam radila u težim uvjetima. Imamo minimalnan broj ljudi, svako malo zaskoče nas neka iznenađenja tehničke prirode... Jednu lokaciju u Trstenom, primjerice, morali smo otkazati u zadnjem trenutku jer nas je HAZU za to snimanje tražio 25.000 kuna pa smo se u sekundi prebacili na Šipan. Tu je i povremena kiša... Istina, prva dva dana malo smo jambrali, no onda nam je na kraju bilo drago jer smo unatoč svemu bili uspješni. Te su poteškoće bile svojevrsna uvodna inicijacija.

EKRAN: Nije li taj Šipan usput bio i vaš povratak u reporterske vode?
- Da. Nakon punih deset godina prihvatila sam se starog posla i napravila reportažu. To ponovno buđenje reporterskog instinkta dogodilo se u nemogućim uvjetima, no baš u takvim situacijama se vidi tko profunkcionira a tko ne. I upravo ta malo divlja situacija vratila je sve nas u neke možda čak i ljepše dane kada smo bili reporteri, imali svoje snimatelje i donosili sjajne priče. Ova moja reportaža o Šipanu toliko me razveselila da je moja prva reakcija nakon nje bila pitanje šefu: "Mogu li ja opet u reportere?" Tad shvatiš da je sve ovo naše urednikovanje malo bezveze. Jedini pravi posao je onaj reporterski, pa ću ubuduće nastojati manje urednikovati. Ali iskreno, ni urednika nema previše, što se vidi na sve tri televizije. Kako ih nedostaje, to je sad postala dragocjena profesija.

EKRAN: Kao gledatelj imam osjećaj da vas iz dana u dan stanovnici mjesta u koje dolazite dočekuju s velikim veseljem i drže vas kao kap vode na dlanu ispunjavajući vam svaku želju. Zbog vas se posebno izvode tradicionalni plesovi, okupljaju se klape, svi su na mjestu u točno zakazano vrijeme... Ispada da su određenog dana svi na nogama zbog HTV-a.
- Pa i nije baš uvijek tako. To vam je zapravo velika drama. Osupnulo me što sam sad na terenu shvatila zašto nama u turizmu baš ne ide najbolje. Zato što nas, recimo, u jednom mjestu dočekaju fantastično, a u nekom drugom čovjek iz turističke zajednice ne želi skinuti tendu s jednog restorana jer je njemu važniji promet tog objekta negoli promocija cijelog mjesta. Negdje su se skoro potukli. Kažu nam ovako: "Ako oni iz drugog sela budu u emisiji, onda mi iz ovog sela nećemo jer su oni prvi drukčije političke opcije". Eto, imamo mi oko te emisije puno više komplikacija nego što smo se nadali. Desetak dana prije početka emitiranja obišla sam sav teren i svim ljudima koji su nam potrebni u suorganizaciji (turističkim zajednicama i lokalnim vlastima) poslala sinopsise. No događa se da neke od tih ljudi to ne zanima pa se uopće ne pojave, ili one druge to zanima ali pod uvjetom da oni naprave svoj sinopsis. Tako nam se dogodilo da u jednom gradu skoro nije bilo emisije samo zbog jednog gosta. Dakle, negdje je idila, a negdje je prilično tvrdo. Negdje se surađuje odlično, a negdje su privatni interesi bitniji.

EKRAN: Primijetila sam da je u prijašnjem "Životu uživo - sa stilom" puno priloga rađeno u vanjskoj produkciji. Naprosto, ta je emisija, kao nijedna druga, obilovala time. Zašto?
- Zato što je vanjska produkcija budućnost svake televizije. Isključivo tako radi i BBC. Uostalom, to nas košta znatno manje nego da ljudima plaćamo, recimo, bolovanja. To je i pitanje tržišta. Rade oni koji vrijede. Znači, to nije vanjska produkcija u smislu da mi kupujemo nešto gotovo. To su zapravo moje ideje, teme koje ja zadajem ali ih realiziraju oni koji ih realizirati mogu i znaju. Na taj način održavamo kvalitetu.

EKRAN: Ali, u istoj toj vanjskoj produkciji za vašu emisiju radi i vaš suprug Saša Podgorelec. Nije li to sukob interesa?
- Moj muž je režiser koji kao vanjski suradnik za HTV radi više od 15 godina. On je diplomirani redatelj koji na tržištu može raditi bilo gdje. Bi li bio sukob intersa da isti posao koji ja radim na HTV-u moj muž radi na, primjerice, RTL TV-u? Recimo, interijere? Ja mislim da bi to bio sukob interesa, jer bih tada morala vagati hoću li mužu reći kako da to kod konkurencije bolje napravi samo kako bi u kuću donio više novca. Dakle, u kreativnom poslu se ne može govoriti o sukobu interesa. Ustalom, sva naša vanjska produkcija prolazi kroz provjerenstvo. Znači, ne dajem ja svom mužu posao, već produkcija. Ja produkciji dajem popis rubrika i autora koje želim u emisiji, a tko će ih snimateljski i režijski raditi odlučuju drugi. U krajnjoj liniji, Saša i ja smo zajedno radili i prije nego što smo postali par.

EKRAN: Donedavno ste uređivali također svakodnevnu izravnu emisiju "Život uživo - sa stilom". U istom ritmu nastavili ste u "Malom mistu". Čujem da ste već u travnju predali detaljano razrađen plan i program za jesenji nastavak "Života uživo". To, kao i sve ono prije što ste radili, dokazuje da ste radoholičarka. No, uhvati li vas kada osjećaj da ćete od tog silnog posla - puknuti, da će vas taj ritam - dotući?
- Ne. Puknuti mogu jedino kad vidim da je uloženi trud neproporcionalan onom što vidim na ekranu. Onda mi dođe da kažem: "Ovo se zbilja ne isplati!" No ono što me ipak hrani jest kad vidim da projekt uspije. Znači, s padom energije nemam problema jer meditiram, zdravo živim, jedem zdravu hranu... Kod mene nema onoga da se nakon večere malo zapijem.

EKRAN: Prije deset godina radili ste izvrstan serijal "Sinovi Oluje". Kako se ove godine obilježavaju godišnjice dviju ratnih akcija, dođe li vam da i vi napravite neki dokumentarac o tim vremenima koje ste novinarski bilježili?
- Ne! Nisam to vrijeme ja stavila iza sebe, već ga je politika stavila iza svih nas. Bilo koji pokušaj da se o tom vremenu govori relevantno, a tih pokušaja je bilo, neslavno je propao. Iz političkog novinarstva sam se maknula jer sam bila jako frustrirana. Dolazila sam kući shvaćajući da nisam napravila ništa. Taj serijal, iako je dobivao nagrade po festivalima, ugašen je. Rečeno mi je da nama ne trebaju takva "umjetnička preseravanja". Ako ne treba nikome, ne treba ni meni. Sve volim raditi iskreno i onako kako osjećam da je najbolje, pa sam od te vrste novinarstava odustala jer smo previše opsjednuti politikom, a političari su postali prevelike zvijezde koje nam kroje život. Zato sam se opet okrenula vrsti novinarstva koja će se baviti životom, zdravljem...Nakon napornog rada u emisiji "Život uživo - sa stilom" Vesna Karuza Podgorelec u istom je ritmu nastavila osmišljavati i uređivati novi HTV-ov ljetno-mozaični projekt "Malo misto uživo". Kako je do toga došlo, Vesna je objasnila.
- Marija Nemčić, Tanja Šimić i Veljko Đuretić dali su nam radni zadatak koji je glasio - napravite novu ljetnu dnevnu emisiju u trajanju 45 minuta koja bi se svakoga dana emitirala iz drugog malog mjesta. Stoga sam prvo napravila skicu koncepcije, istražila teren te odredila podjelu i plan ekipa. Tada mi se pridružio i Joško Martinović s nekim svojim prijedlozima.

EKRAN: Zvuči i izgleda prilično zahtjevno. Te svakodnevni ritam, te emitiranje uživo te seobe u razna mjesta...
- Pa znate, nikada dosad nisam radila u težim uvjetima. Imamo minimalnan broj ljudi, svako malo zaskoče nas neka iznenađenja tehničke prirode... Jednu lokaciju u Trstenom, primjerice, morali smo otkazati u zadnjem trenutku jer nas je HAZU za to snimanje tražio 25.000 kuna pa smo se u sekundi prebacili na Šipan. Tu je i povremena kiša... Istina, prva dva dana malo smo jambrali, no onda nam je na kraju bilo drago jer smo unatoč svemu bili uspješni. Te su poteškoće bile svojevrsna uvodna inicijacija.

EKRAN: Nije li taj Šipan usput bio i vaš povratak u reporterske vode?
- Da. Nakon punih deset godina prihvatila sam se starog posla i napravila reportažu. To ponovno buđenje reporterskog instinkta dogodilo se u nemogućim uvjetima, no baš se u takvim situacijama vidi tko profunkcionira a tko ne. I upravo ta malo divlja situacija vratila je sve nas u neke možda čak i ljepše dane kada smo bili reporteri, imali svoje snimatelje i donosili sjajne priče. Ova moja reportaža o Šipanu toliko me razveselila da je moja prva reakcija nakon nje bila pitanje šefu: "Mogu li ja opet u reportere?" Tad shvatiš da je sve ovo naše urednikovanje malo bezveze. Jedini pravi posao je onaj reporterski pa ću ubuduće nastojati manje urednikovati. Ali iskreno, ni urednika nema previše, što se vidi na sve tri televizije. Kako ih nedostaje to je sad postala dragocjena profesija.

EKRAN: Kao gledatelj imam osjećaj da vas iz dana u dan stanovnici mjesta u koje dolazite dočekuju s velikim veseljem i drže vas kao kap vode na dlanu ispunjavajući vam svaku želju. Zbog vas se posebno izvode tradicionalni plesovi, okupljaju se klape, svi su na mjestu u točno zakazano vrijeme... Ispada, da su određenog dana svi na nogama zbog HTV-a.
- Pa i nije baš uvijek tako. To vam je zapravo velika drama. Osupnulo me što sam sad na terenu shvatila zašto nama u turizmu baš ne ide najbolje. Zato što nas, recimo, u jednom mjestu dočekaju fantastično a u nekom drugom čovjek iz turističke zajednice ne želi skinuti tendu s jednog restorana jer je njemu važniji promet tog objekta nego promocija cijelog mjesta. Negdje su se skoro i potukli. Kažu nam ovako: "Ako oni iz drugog sela budu u emisiji, onda mi iz ovog sela nećemo jer su oni prvi drukčije političke opcije". Eto, imamo mi oko te emisije puno više komplikacija nego što smo se nadali. Desetak dana prije početka emitiranja obišla sam sav teren i svim ljudima koji su nam potrebni u suorganizaciji (turističkim zajednicama i lokalnim vlastima) poslala sinopsise. No događa se da neke od tih ljudi to ne zanima pa se uopće ne pojave, ili one druge to zanima ali pod uvjetom da oni naprave svoj sinopsis. Tako nam se dogodilo da u jednom gradu skoro nije bilo emisije samo zbog jednog gosta. Dakle, negdje je idila, a negdje je prilično tvrdo. Negdje se surađuje odlično, a negdje su privatni interesi bitniji.

EKRAN: Primijetila sam da je u prijašnjem "Životu uživo - sa stilom" puno priloga rađeno u vanjskoj produkciji. Naprosto, ta je emisija, kao nijedna druga, obilovala time. Zašto?
- Zato što je vanjska produkcija budućnost svake televizije. Isključivo tako radi i BBC. Uostalom, to nas košta znatno manje nego da ljudima plaćamo, recimo, bolovanja. To je i pitanje tržišta. Rade oni koji vrijede. Znači, to nije vanjska produkcija u smislu da mi kupujemo nešto gotovo. To su zapravo moje ideje, teme koje ja zadajem, ali ih ostvaruju oni koji ih realizirati mogu i znaju. Na taj način održavamo kvalitetu.

EKRAN: Ali, u istoj toj vanjskoj produkciji za vašu emisiju radi i vaš suprug Saša Podgorelec. Nije li to sukob interesa?
- Moj muž je režiser koji kao vanjski suradnik za HTV radi više od 15 godina. On je diplomirani redatelj koji na tržištu može raditi bilo gdje. Bi li bio sukob intersa da isti posao koji ja radim na HTV-u moj muž radi na, primjerice, RTL TV-u? Recimo, interijere? Ja mislim da bi to bio sukob interesa. Jer bih tada morala vagati hoću li mužu reći kako da to kod konkurencije bolje napravi samo kako bi u kuću donio više novca. Dakle, u kreativnom poslu se ne može govoriti o sukobu interesa. Ustalom, sva naša vanjska produkcija prolazi kroz provjerenstvo. Znači, ne dajem ja svom mužu posao, već produkcija. Ja produkciji dajem popis rubrika i autora koje želim u emisiji, a tko će ih snimateljski i režijski raditi, odlučuju drugi. U krajnjoj liniji, Saša i ja smo zajedno radili i prije nego što smo postali par.

EKRAN: Donedavno ste uređivali također svakodnevnu izravnu emisiju "Život uživo - sa stilom". U istom ritmu nastavili ste u "Malom mistu". Čujem da ste već u travnju predali detaljano razrađen plan i program za jesenji nastavak "Života uživo". To, kao i sve ono prije što ste radili, dokazuje da ste radoholičarka. No, uhvati li vas kada osjećaj da ćete od tog silnog posla - puknuti, da će vas taj ritam - dotući?
- Ne. Puknuti mogu jedino kad vidim da je uloženi trud neproporcionalan onom što vidim na ekranu. Onda mi dođe da kažem: "Ovo se zbilja ne isplati!" No ono što me ipak hrani jest kad vidim da projekt uspije. Znači, s padom energije nemam problema, jer meditiram, zdravo živim, jedem zdravu hranu... Kod mene nema onoga da se nakon večere malo zapijem.

EKRAN: Prije deset godina radili ste izvrstan serijal "Sinovi Oluje". Kako se ove godine obilježavaju godišnjice dviju ratnih akcija dođe li vam da i vi napravite dokumentarac o tim vremenima koje ste novinarski bilježili?
- Ne! Nisam to vrijeme ja stavila iza sebe, već ga je politika stavila iza svih nas. Bilo koji pokušaj da se o tom vremenu govori relevantno, a tih je pokušaja bilo, neslavno je propao. Iz političkog novinarstva sam se maknula jer sam bila jako frustrirana. Dolazila sam kući shvaćajući da nisam napravila ništa. Taj serijal, iako je dobivao nagrade po svim festivalima na koje je išao, ugašen je. Meni je rečeno da nama ne trebaju takva "umjetnička preseravanja". Ako ne treba nikome, ne treba ni meni. Sve volim raditi iskreno i onako kako osjećam da je najbolje, pa sam od te vrste novinarstva odustala zato što smo previše opsjednuti politikom, a političari su postali prevelike zvijezde koje nam kroje život. Zato sam se opet okrenula onoj vrsti novinarstva koja će se baviti životom, zdravljem, odgojem djece...

EKRAN: Budući da s generalom Antom Gotovinom imate kćer, susrećete li se zbog toga s nekim problemima?
- Ne.

EKRAN: Jeste li vi i vaša kćer zbog te činjenice štićene osobe?
- O tome ne bih htjela pričati. Ali, osobno ne vidim u čemu bi tu bio problem.

EKRAN: Krećete stopama komercijalnih televizija. Kao voditeljice u program, i to još onaj uživo, puštate mlade neiskusne djevojke, poput Nevene Rendeli, pa gledatelji imaju prilike svašta i vidjeti i čuti, od nepristojnog upadanja u riječ svakome...
- I ja sam svojevremeno na isti način kao Nevena počela raditi na HTV-u. Bačena sam u vatru. Sad ne vidim nikakve razlike između Nevene i novinarke koja je već deset godina ovdje i ima tek nešto bolju dikciju, a nije nimalo talentirana i za sve te godine nije ništa napravila. Pristalica sam i grešaka, ali i prirodnosti. Više volim prirodnu djevojku nego neprirodnu lutku kojoj sve što će reći moram napisati. Mislim da je kod Nevene puno veći problem to što je prelijepa. Jedan američki medijski stručnjak koji je boravio na HTV-u upravo je nju proglasio najvećim voditeljskim potencijalom ove kuće.

EKRAN: Jeste li Barbaru Kolar i Roberta Ferlina namjerno angažirali kao voditeljski par znajući da će njihova privatna veza biti dodatni mamac i gledateljima i medijima koji će kroz priču o njihovoj ljubavi reklamirati emisiju?
- Da. Namjerno sam to učinila. Možda se na to kod nas još uvijek provincijski gleda. Kad vani dvoje ljudi koji su i privatno vezani rade zajedno, onda to ne doživljavamo loše, ali kad to isto mi učinimo onda pada osuda. Usto, njih sam angažirala iz još jednog razloga. Mislila sam da će se njih dvoje u takvoj vrsti produkcije puno bolje nadopunjavati zato što se dobro poznaju.

EKRAN: No u tome može biti i neukusnih situacija. Gledatelj ne mora trpjeti učestale ljubavničke izljeve ili komentare voditelja.
- Zašto vas smeta javno izražavanje ljubavi?

EKRAN: Ne, to me uopće ne smeta, ali treba imati mjere i ukusa. Kada se krene pretjerivati onda tome nije mjesto na javnoj televiziji.
- Mislim suprotno od vas. Ležernost u pristupu približava i voditelje i mjesto iz kojeg se javljaju. Kod nas ako nešto nije pisano kao za "Dnevnik" pogubimo se. Za taj potez dobili smo pohvalne i pokude. A najbitnije je da nikoga nismo ostavili ravnodušnim.