Svjetske agencije za ocjenu kreditnog rejtinga, koje su po prirodi stvari vrlo zainteresirane za političku scenu u Hrvatskoj, tijekom ove ocjenjivačke sezone imale su nešto teži zadatak nego inače. Njihovi klijenti očekuju jasan odgovor. Koliki je rizik političkih promjena i što bi se moglo dogoditi s njihovim novcem uloženim u Hrvatsku, bilo kroz vrijednosne papire ili na druge načine, ako pobijedi ova ili ona stranka?
U trenutku kad su se njihovi analitičari vrzmali Hrvatskom, aktualna je bila IRI-jeva anketa s vrlo izjednačenom pozicijom HDZ-a i SDP-a, uz malu prednost socijaldemokrata. Zanimljivo, ali neupotrebljivo za bilo kakve čvršće zaključke. Sad pak imamo bizarniju situaciju. Jedno novinsko istraživanje kaže da je SDP za 15 posto u prednosti pred HDZ-om, HDZ pak barata istraživanjem rezultati kojega su upravo obrnuti i govore o velikoj prednosti vladajuće stranke.
Dok pokušavamo odgonetnuti je li posrijedi “rat anketama”, sve je očitije da se ispod površine javnog mnijenja nešto kuha i da Sanader više ne može računati na laku pobjedu kao što je to mogao do prije nekoliko mjeseci. U zadnjoj godini mandata, barem tako je bilo dosad, u javnosti se obično osjeća zasićenje vladajućom ekipom. Račanova koalicija je u 2003., sudeći po ekonomskim pokazateljima, stajala vrlo dobro. Te je godine dovršavana autocesta. Ali više nikakve reklame nisu pomagale. Ni mediji ni građani više nisu imali interes za vladajuću političku ekipu. Sanaderu bi se moglo dogoditi nešto slično, jasno, ako SDP totalno ne zabrlja na izbornoj konvenciji 2. lipnja. U izbornoj godini teško je samoreklamom prelijepiti učinke svega onoga što je javnost iritiralo tijekom prijašnjih godina mandata.
Obično se tvrdi da vladajuća stranka u izbornoj utakmici ima prednost jer drži u rukama centralnu blagajnu i institucionalne poluge vlasti, ali isto tako bi se moglo reći da je ona u lošijem položaju u odnosu na opoziciju, jer je po definiciji za sve odgovorna.
Da sam na mjestu spomenutih analitičara, glatko bih međutim rekla da predstojeći izbori i eventualna smjena vlasti ne nose nikakav politički rizik. Prvo, vladavina HDZ-a nije bila obilježena produbljivanjem političkih podjela u Hrvatskoj i jačanjem unutarnjih konflikata. Upravo obrnuto, teme koje su dulje od jednog desetljeća pojačavale unutarnji razdor u ovom su političkom mandatu skinute s dnevnog reda ili potisnute na margine društvenog interesa.
Drugo, Hrvatska je postigla unutarnji konsenzus o proeuropskoj politici i ako opozicija preuzme vlast, taj smjer se neće promijeniti. Bude li u Banskim dvorima posve druga ekipa, ona će nastaviti sve potrebne reforme da bi pregovori s EU bili dovršeni do kraja 2008. godine.
Treće, iako u gospodarskim programima vladajuće i opozicijskih stranaka postoje velike razlike, pretpostavljam da će se one i prije izbora, a pogotovo nakon izbora smanjiti. Te će se razlike svoditi na naglaske u razvojnoj politici i na stil vladanja, no okvir će se mijenjati samo u skladu sa standardima EU.
SDP neće srljati u porez na kapitalnu dobit bez priprema i simuliranja rezultata, niti će tek tako povećavati fiskalni deficit. HNS, iz kojeg je najviše novih ideja, gurat će “autocestu znanja”, odnosno udvostručenje broja visokoobrazovanih građana i jačanje uslužnog sektora.
HDZ tvrdi da će se sada, “kad je stvoreno povoljno ozračje za razvoj, fokusirati na život građana”. Razvojni naglasci varirat će ovisno o procjenama i profilima stanaka, ali nitko se tome ne primiče rubu koji bi ugrozio političku ili ekonomsku stabilnost.