Željko Sabo i Ivica Vrkić, dva lica iste kukuriku medalje

Afera Sabo, koju je otvorio Večernji list, dobila je istaknuto mjesto u svim nacionalnim medijima pa ju nije mogao ignorirati ni HRT, iako pod kontrolom kukurikavaca, posvetivši joj cijelu jednu emisiju. Je li Sabov pokušaj političke korupcije, za koju on tvrdi da se radi o montaži, kazneno djelo, utvrdit će nadležna tijela. No Sabo, teolog, koji je teološki kurs završio kod svog učitelja Petera Kuzmiča na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, gdje ga valjda nisu učili kako kršćanski “zgaziti Vesnu Bosanac” ili upućivati seksističke poruke koje je u prošlom broju “Obzora” prokomentirala prof. Kasapović, trebao bi pokazati više kršćanske i političke odgovornosti te staviti mandat na raspolaganje ili podnijeti ostavku. Ovako se sve više zapetljava k’o pile u kučine. No, dok je Sabo “razvaljen” po svim medijima, slučaj novog osječkoga gradonačelnika Vrkića, također kandidata Kukuriku koalicije, prošao je u gromoglasnoj šutnji na nacionalnoj razini, premda je priča jednako intrigantna te politički i ljudski kompromitirajuća. Radi se o ozbiljnim indicijama da čelništvo nove osječke gradske vlasti ima veze s lokalnim mafijaškim krim-miljeom. Nekoliko tjedana nakon što je Vrkić sjeo u gradonačelničku stolicu, uhićen je Damir Handanović zvani Prcko te osumnjičen kao naručitelj dvostrukog mafijaškog ubojstva.

U vezi s gospodinom Prckom

Stvar ne bi bila tako zabrinjavajuća, nego dobra vijest za žrtve da na površinu nisu isplivale neke činjenice. Prvo, gospodin Prcko, kojeg se sumnjiči i za organiziranje prostitucije, bio je u poslovnim odnosima s obitelji Vrkić, a često je tijekom kampanje viđan u opuštenom druženju s Ivicom Vrkićem pa je bjelodano da su i obiteljski prijatelji, posebno Vrkićev sin Domagoj zvani Tajson. Drugo, gospodin Prcko bio je istaknuti aktivist Vrkićeve izborne kampanje, posebno u matičnom “rejonu” gospodina Prcka, a to je kvart Jug II. Treće, gospodin Prcko je u noći izborne pobjede s Vrkićem, SDP-ovom eurozastupnicom Biljanom Borzan, Antom Đapićem i drugim akterima ove neprirodne koalicije bučno slavio u Vrkićevu izbornom stožeru. Četvrto, dok je policija imala pod mjerama gospodina Prcka, utvrđeno je da su on i ministar gospodarstva Vrdoljak kontaktirali. No, tu priči nije kraj. U ovu čudnu koaliciju sa SDP-om ušao je i Karamarkov HDZ kojemu je, kao i cijeloj aktualnoj osječkoj vlasti, medijski i ini sponzor bio Karamarkov prijatelj, osječki kralj željeza Željko Biloš, pravomoćno već osuđivan za privredni kriminal, a slovi i kao čovjek koji je u dobrim odnosima s čepinskim klanom, od kojih se neki već imali problema sa zakonom. O liku i djelu Željka Biloša puno zna aktualni ministar policije i najbliži suradnik premijera Milanovića, Ranko Ostojić, koji jamačno nije previše sretan što su Kukurikavci s Vrkićem i HDZ-om osvojili Osijek u sklopu tako čudne koalicije.

Teška pobjeda

Kada je Sabo, tražeći od gospođe Budimir da bude prebjeg “uz naknadu”, spominjao kao uzor ovaj “osječki model”, sam Bog zna, na kojeg se često poziva, je li bio svjestan što govori ili je ipak bio upućen koje su to “čarobne niti” što su u Osijeku povezale Karamarka i Milanovića, Antu Đapića, Biljanu Borzan, Jaroslava Pecnika, gospodina Prcka i Ivicu Vrkića, Matu Radeljića, bivšeg glasnogovornika ministra Rončevića, Dragu Hedla... Kako god bilo i kako god završila afera Sabo, jednako kao i osječka “afera Prcko”, Kukuriku koalicija je na istoku Hrvatske ozbiljno kompromitirana, a Sabo, kao i Vrkić, koji sami sebe uvjeravaju da su žrtve “zlonamjernih konstrukcija” i “gnjusnih podmetanja”, predstavljaju dvije strane iste medalje koja se odbija suočiti sa svojom odgovornošću i uzmaknuti. Ako se za bivšeg HDSSB-ova gradonačelnika Bubala, koji je platio danak svojoj bahatosti, kao i stranka čiji su ljudi, posebno oni u zdravstvenom sektoru, uhvaćeni s prstima u pekmezu, kaže da je teško podnio poraz, za Vrkića se može reći da sve teže podnosi pobjedu. Naime, svi ti interesi, “ugledni poduzetnici,” teret gospodina Prcka kao i silina moljaca koji traže svoj dio kolača u ovoj nenormalnoj koaliciji, više će nagrizati Vrkića nego svi “vanjski neprijatelji.” Na Vrkiću bi se stoga mogla obistiniti on srpska poslovica: “Dao sam banku da uđem u kolo, dao bih pet da iz njega izađem.” No, kolo se zavitlalo, teško je sada van. Zato i Vrkić i Sabo odbijaju ostavku, koprcaju i koprcat će se sve dok “netko” ne kaže: Daj, ne pet banki, nego pet dinara, potrošen si, možeš ići. No pitanje je: Kamo?