Zastrašujuće istine

Dok sam čekao komemoraciju na Bleiburškome polju, o čemu sam mislio pisati, zaprepastio me tekst dopisnika Večernjeg lista iz Bruxellesa u kojem iznosi zastrašujuće podatke. Od tragedije križnih putova, s kojom se u nas još uvijek politikantski licitira, ona o kojoj piše kolega još je strašnija jer je okrutnija, neprimjetnija, neprokazana i neosuđena.

Dok su komunističke vlasti svoj zločin tajile i branile represijom, zločin o kojemu piše kolega svima nam je poznat, događa se svakodnevno među nama, a kao da ne možemo učiniti ništa. Riječ je o izvještaju naslovljenom "Razvoj obitelji u Europi u 2008." Zavoda za obiteljsku politiku, što su ga na stol dobili zastupnici u Europskome parlamentu, a u kojem se, među ostalim, iznose podaci o tome što je najveći izvor smrtnosti u 2006. godini.

Prema tome izvještaju, sa 1,167.775 začete a nerođene djece to je pobačaj. Pobačaj, dakle, nadmašuje i rak, i srčanu bolest i sve druge bolesti. Dok se zgražamo nad svakim ubijenim, kako u Domovinskom ratu tako i u ostalim ratovima kojima naša civilizirana Europa nikad nije oskudijevala, podatak o toliko ubijene nevine djece kao da je samo jedna od novinskih crtica koje pročitamo i mirno nastavimo raditi svoj posao, piti kavu, zabavljati se nogometnim tricama... Podatak da je gotovo svaka peta trudnoća, ili točnije 18,5 posto svih trudnoća u Europi te 2006. godine završila pobačajem zaista je šokantan.

Mala je utjeha što se u odnosu na 1993. godinu broj pobačaja nešto smanjio kad se znade da se u nekim zemljama, kao primjerice u Španjolskoj, u posljednjih deset godina taj broj povećao za čak 99 posto. I podaci da se spomenute godine u odnosu na 1982. godinu rodilo 15 posto manje djece, kao i činjenica da se sve kasnije stupa u brak (žene čak za kojih 8 godina, a muškarci za 3 godine kasnije) te da žene prvi put rađaju u sve kasnijoj dobi (u prosjeku s nešto više od 29 godina), govori o tome da je naš kontinent zahvatio mentalitet protiv života.

I dok se stopi ponovne obnove stanovništva (prema podacima iz EU za očuvanje sadašnjeg broja stanovništva bilo bi nužno da svaka plodna žena rodi prosječno 2,1 dijete) ponovno približavaju neke zemlje kao Francuska sa 1,94, Irska sa 1,93, Švedska sa 1,85 i Ujedinjeno Kraljevstvo sa 1,84, dotle je situacija u Hrvatskoj još uvijek zabrinjavajuća i za 2005. godinu iznosi 1,52 djeteta po plodnoj ženi.

Nije nikakva utjeha što ima i lošijih (Slovačka 1,24, Poljska 1,27, Rumunjska 1,31 i Njemačka 1,32). Nešto je trulo u ovom našem carstvu standarda i užitaka. Posljedice jesu i bit će još katastrofalnije ako se ne osvijestimo. Kršćani o tome ne smiju šutjeti.