Zašto šoferi zavole politiku

Kad se već činilo da je uloga vozača u novijoj hrvatskoj politici iscrpljena, na površinu izbija još jedan. Vozači su u ranim fazama svoje karijere bili i Ljubo Česić Rojs, i Luka Rajić i Vladimir Zagorec, no njima su mjenjač i volan bili samo federi na odskočnoj dasci prema budućoj poslovnoj karijeri. Zagorec koji je dogurao do pomoćnika ministra i Rojs koji je dugo bio saborski zastupnbik, ubacili su se i u politku, dok je suzdržaniji Luka Rajić ostao u sferi businessa.

Vozač Danijel Miočić, pritvoren ovog tjedna zbog sumnji da se zdušno bavio reketarenjem, također će na neki način obilježiti noviju hrvatsku politiku iako s njom nema izravne i formalne veze. Miočić je godinama naime sjedio na dvadesetak centimetara do ministra Božidara Kalmete, kojem je bio vozač još od Kalmetinih gradonačelničkih dana. Policija sumnja da je Miočić imao široku mrežu pomagača, pritvor je određen nakon što je sud odobrio praćenje njihovih telefonskih razgovora, a kad je na kraju i proveden u zatvor, postalo je jasno da je težina sumnji u njegove ucjenjivačke rabote nadjačala 'blizinu politike’.

Pobjeda pravne države? Naravno da se to može upravo tako tumačiti, ali nekoliko elemenata te priče odvraća nas od zadovoljstva tim zaključkom. Reketarenje je u hrvatskoj još uvijek vrlo prisutna, ali tabuizirana tema. Žrtve ucjenjivača boje se za sebe, još više za svoje obitelji. Samo se oni malobrojni, u pravilu kad su već do kraja i u svakom pogledu iscrpljeni ucjenama, obraćaju policiji i javnosti. Zna se za puno slučajeva kad su žrtve ucjena nastavile šutjeti o svojim zlostavljačima i nakon što su bile izložene teškom fizičkom nasilju. U toj su poziciji bili neki ugledni bankari i poduzetnici, pa i jedan od vozača s početka ovog teksta, iako to nikad nije bilo službeno potvrđeno
.  
Ako se to događa ljudima naširoko poznatima u hrvatskoj javnosti, što tek mogu očekivati mali poduzetnici, vlasnici kafića i restorana, pečenjarnica i noćnih klubova, sitni obrtnici s lokalima na atraktivnim gradskim pozicijama? Kalmetinog se vozača sumnjiči da je tražio isplatu sto tisuća eura od poduzetnika kojima je njegova ekipa navodno osigurala posao na obnovi kuća u karlovačkoj županiji. Namještanje poslova uz tajne provizije također je karakteristika hrvatskog poslovnog ambijenta o kojoj se malo govori.

Sve se to međutim, prema sumnjama policije i istražnih sudaca, događalo u slučaju vozača Miočića, a vozač Miočić godinama je bio u neposrednoj blizini jednog ministra.

Pokaže li se da su njihove sumnje opravdane, a bez snažnih indicija ne bi bilo ni odluke o pritvoru, na stolu će biti još jedna afera o kriminalu uz skute politike. Opet će se, s punim pravom otvoriti pitanje kako funkcioniraju sistemi provjere osoba koje dospijevaju u blizinu vrhove državnih službi, kako funkcioniraju mehanizmi kontinuirane kontrole, a i sam ministar neće iz toga izaći bez ožiljaka.

Pokaže li se točnim sve ono u što sada sumnjaju istražni organi, sankcije za vozača-ucjenjivača teško da može biti jedina posljedica. Ministar Kalmeta tek bi trebao uvjeriti javnost da baš ništa nije znao o poslovima svojeg šofera, iako  se za tog čovjeka osumnjičenog zbog ucjena, tvrdi da je bio Kalmetin prijatelj i osoba od ministrova povjerenja.

Istodobno međutim, ucjenjivači koji ostaju u businessu, dobivaju prilično jasnu poruku. Ni u blizinu politike, naime, više za njih nema nekadašnje sigurnosti.