Zajedno

Trebalo je samo nekoliko godina da se od podsmjeha zbog množenja u tisućama udruge nametnu kao ozbiljan dio svakidašnjice. Isprva su, nerijetko noseći političke prizvuke, predstavljale takozvani civilni sektor, onaj koji ne donosi odluke, nevladin.

Bio je to glasan dio društva koji neprestano fekće pare, bilo budžetske bilo inozemne, donacijske, ili koji prosvjeduje, iznosi nezadovoljstvo većine različitim političkim predznacima. Prisjetimo se različitih poljoprivrednih udruga koje su o svakoj žetvi nezadovoljne cijenama krušarice prijetile  izlaskom traktora na cestu. Mnogo se toga promijenilo  te se udruge pita makar da im se čuje glas, a sve su glasnija i njihova djela.

Govoreći nedavno o udrugama ministar poljoprivrede ustvrdio je kako one, ozbiljno shvaćajući svoj posao, poljoprivredi koriste. I ne samo poljoprivredi nego i ruralnome razvitku uopće. Uspjele su uz potporu     mjerodavnih na različitim razinama izdići svoje interesne teme te ih namenuti kao nezaobilazni dio gospodarstva. Uskoro se osniva udruga petnaestak za tržište registriranih proizvođača rakija. Ima nekoliko vrlo uspješnih udruga kulenara, pršutara, proizvođača maslinova ulja, ekoloških proizvođača, voćara i povrćara, prerađivača mlijeka, uzgajivača ovih ili onih životinja, ove ili one pasmine.

Udruženi, uspjeli su izboriti svoje mjesto i priznanje svome poslu, učvršćujući svoj posao sve češće, primjerice u Zagrebačkoj županiji, i čvršće povezanim zadrugama. Uspijevaju utjecati na kreiranje propisa u približavanju EU, na tekuću ekonomsku politiku, a skraćuju si i put do potrošača, primjerice sve kvalitetnijim priredbama, specijaliziranim sajmovima, smotrama.

Od Večernjakove do drugih kulenijada, izložaba vina, sira, maslinova ulja do nacionalne izložbe pršuta u Sinju ili Proizvoda hrvatskog sela. Osim zanimljivosti za turizam zanimljive teme i za ulaganja i suradnju sa stranim i domaćim biznismenima, koji napokon, imaju vjerodostojna partnera i u manjim,  udruženim proizvođačima.