Zagrebački pentagram: Pet ljubavnih pokušaja

Subota 28. ožujka pamtit će se u povijesti hrvatskoga kazališta. U jednom danu praizvedeno je čak sedam tekstova domaćih mahom mlađih pisaca.

Posrijedi su Lana Šarić i njezin “Neboder“ u INK Pula, Tatjana Gromača i njezin „Crnac“ u Hrvatskog narodnoga kazališta Ivana pl. Zajca i „Zagrebački pentagram“ u Zagrebačkom kazalištu mladih. Paolo Magelli za „Pentagram“ je naručio tekstove Nine Mitrović, Filipa Šovagovića, Igora Rajkija, Damira Karakaša i Ivana Vidića, a sve ih okuplja tema Zagreba.

Za druge i drukčije
Iako su posve različita rukopisa, temperamenta, ipak ih povezuje snažna socijalna osjetljivost i velika empatija za drugog i drukčijeg. Svi su tekstovi istovremeno duboko tragični i nevjerojatno duhoviti na vrlo tužan način.

Zato Magelli predstavu i otvara klaunima koji u Šovagovićevoj „Zoni snova“ ispisuju najintimniju ispovijed. Jedna žena među piscima, Nina Mitrović, prihvatila se zadatka da s pet glumica ispriča priču o seksu.

Priče o osamljenosti
Naposljetku je ispala pripovijest o osamljenosti, kao što su i Karakaševa „Skoro nikad ne zaključavamo“ i Vidićeva drama „Zoo“ priče o neispunjenim, ukradenim ljubavima i mladostima. Igor Rajki iskoristio je svoju sposobnost „stihoklepstva“, pa njegovi likovi, koji su posve podjetinjili u okružju konzumizma, postoje istodobno na pozornici i u virtualnom svijetu televizijske reklame i filma.

„Zagrebački pentagram“ odlikuju hitra misao, brzi i kratki dijalozi, nemilosrdno prekapanje po vlastitoj utrobi i po utrobi grada koji svojoj djeci, u vremenu opće pauperizacije, ostavlja malo vremena i gotovo nimalo prostora za ljubav, seks, prijateljstvo, umjetnost, ukratko za ono malo razloga zbog kojih vrijedi živjeti.