Zakaj Zagreb baš tak imam rad i zašto obožavam sve u njemu

Zagreb je moj grad i volim ga najviše na svijetu.

Za mene je raj na zemlji u mom gradu Zagrebu. Iako sam ovamo došao kao mladić s 18 godina, iz Beiruta, koji i dan danas nazivaju Parizom Bliskog istoka zbog prekrasnog mora, građevina, planina i nizina i koji godišnje posjeti oko četiri milijuna turista. Neka se ne uvrijede moji Libanonci, ali Zagreb je grad koji uvijek nosim u srcu. Pitaju me zašto ga toliko volim? Kako sam se mogao zaljubiti u grad u kojem nisam rođen? Odgovor je jednostavan. Zagreb ima srce i dušu, nevjerojatno pozitivno ozračje. Kada god putujem u velike svjetske metropole koje uistinu zaustavljaju dah, jedva čekam vratiti se u svoj Zagreb, prošetati se Jarunom i maksimirskom šumom te parkom. Vikendom se obvezno prošećem centrom i svratim na sladoled u Jurišićevu, kolače u Vincek te obvezno na kavu u Gradsku ili Malu kavanu gdje mi je užitak slušati stare Zagrepčance s originalnim zagrebačkim dijalektom. Volim se šetati Cvjetnim trgom na kojem miris cvijeća osjetiš i usred zime. A da ne pričam o arhitekturi prekrasne stare Tkalče. I ja sam među onima koji ne mogu odoljeti subotom otići na Dolac i s kumicama, makar ništa ne kupio, ugodno porazgovarati o svim aktualnim događajima, što mi nerijetko bude i dobra podloga za novinarske priče. Iako nisam kršćanin, volim otići u zagrebačku katedralu koja ljepotom i duhovnošću posebno krasi Zagreb.

Iako nisam ljubitelj planinarenja, a i lijen sam hodati, ipak, koliko god mi teško bilo, koristim svaku priliku da se popnem na Sljeme da bih uživao u predivnoj zelenoj prirodi i prekrasnom pogledu s njega. Automobil rijetko kada vozim gradom. Uvijek sjednem u tramvaj i vozim se kamo poželim. Volim biti među ljudima i slušati njihove dogodovštine koje možete čuti samo u tramvajima i autobusima. Što se tiče sporta, navijam za sve zagrebačke klubove... Dinamo, Cibonu i RK Zagreb. Volim i obožavam sve što je zagrebačko. Neka mi ne zamjere ljudi iz drugih krajeva Hrvatske, ali Zagreb tak imam rad.