Suprug, ratni vojni invalid, oduzeo si je život prije pet godina kada smo otkrili da naša curica boluje od tumora na mozgu. Očito to nije mogao podnijeti. Otada se ja brinem za naše osmero djece. Novca imamo jedva za osnovno, a ne znam kako ćemo provesti blagdane – priča 35-godišnja Andreja Kovač. Uz bolesnu 11-godišnju kćerkicu Renatu, 10-godišnji sin Danijel ima Downov sindrom, zbog čega svaki dan putuju u Centar za autizam u Dubravu. Mirovina od 5000 kuna, koju dobiva kao udovica hrvatskog branitelja, i tisuću kuna invalidnine, na koju mali Danijel zbog bolesti ima pravo, nije dovoljna da prežive čitav mjesec, pa uglavnom žive na dug. U Zagreb su se doselili iz Nove Gradiške, gdje je pokojni suprug dobio kuću na korištenje od Ministarstva branitelja.
No, nakon otkrića bolesti male Renate i svakodnevnih putovanja u Zagreb na pretrage obitelj se odlučila na podstanarstvo u glavnom gradu. Nedugo potom Andrejin je suprug počinio samoubojstvo. Uplašena, nije znala što činiti – kako s tako malo primanja podmiriti režije i stanarinu. Za pomoć se obratila gradonačelniku Bandiću, koji im je u Sopnici Jelkovec omogućio da dobiju stan. Andreja ne radi. Dan joj počinje oko 6 ujutro kada počne pripremati doručak za djecu koja kreću u školu. Nakon što se djeca vrate iz škole i spremi ih na spavanje, zajedno s najstarijom kćeri uspije porazgovarati o danu i problemima. Novac je tek jedan od njih.
– Teško je reći djetetu da mu ne mogu ništa darovati jer nemamo novca. No to je moj život i ne dam ga nikome. Za Božić ćemo barem okititi jelku – zaključila je Andreja Kovač.
Ako ne mislite pomoći bolje vam je da šutite.