Zovu je "starom damom", sa svojih je 66 metara proglašena i jednom od najkraćih u svijetu, a slovi za najsigurnije prijevozno sredstvo jer u svojoj dugoj povijesti nije zabilježila nijedan incident, nesreću ili ozljedu putnika. Zagrebačka uspinjača jučer je proslavila 135 godina otkako je puštena u pogon, a omiljena poveznica Donjega i Gornjega grada idući bi rođendan mogla dočekati u novom ruhu.
Zagrepčani uspinjaču zapravo duguju osječkom poduzetniku Davidu Williamu Kleinu, koji je krajem 19. stoljeća sjedio u današnjoj Tomićevoj ulici, u podnožju javnog stubišta, i počeo brojiti prolaznike. Bilo je to poslovno središte, uz Gornji grad, a Kleinu se pješački promet činio dovoljnim da bi na mjestu stubišta izgradio pogon kakav su onomad imali europski gradovi poput Budimpešte i Züricha. U to je doba grad brojio oko 40 tisuća stanovnika. Kako pišu Večernjakovi novinari početkom osamdesetih godina, a u povodu 90. rođendana "stare dame", Zagreb je živio u razdoblju obrtnog i trgovačkog procvata. Na raspolaganju su bili fijakeri i kočije, ali razmišljalo se o modernijim rješenjima. Električni tramvaj tek je bio san, a prijedlog o "željeznici na uže" izazvao je veliko zanimanje. Na sjednici gradske Skupštine 8. listopada 1888. vijećnik Hudovski izvijestio da je Klein zatražio dozvolu da kroz Bregovitu ulicu, današnju Tomićevu, izvede "željeznicu na sajli". Autor Večernjakova feljtona podsjeća i na zgodnu anegdotu. Pisac pod pseudonimom "Rodo" u listu Obzor šaljivo opisuje svoje prvo iskustvo vožnje.
"Otuda, ne znam ni sam kako sam se najedanput stvorio pred uspinjačom. Čudim se i gledam, gdje se nekakve dvije menažerije, oprostite gospodine Klein, ako baš nisu menažerije, a ono su svakako nekakve gajbe, miču, jer im se brzinom nikako ne može da pohvaliti... Sjedoh da se gore uzvezem samo zato što je taj dan bila vožnja mukte, a mukte je i sirće slatko", piše stanoviti Rodo. A šarmantna dama, ujedno i ZET-ova ljubimica, u povodu velike 135. obljetnice dobila je i posebnu čestitku.
"Na dan službenog otvaranja Uspinjače, 8. listopada 1890., na poprište zbivanja pohrlile su stotine Zagrepčana željnih da svojim očima vide 'kaj to bu'. No kako je zabilježio ondašnji kroničar, dugo je trebalo dok se prvi putnik nije odvažio i ušao u vagon, platio kartu i prevezao se uspinjačom na 'Gričke gorice'. 'Para, to veliko čovjekovo otkriće, pokretala je stroj koji je dizao i spuštao vagone Uspinjače. I buduća pokoljenja moći će se diviti tom našem pothvatu', ushićenim je tonom opisao kroničar prvi radni dan Uspinjače", piše, među ostalim, u objavi ZET-a na Facebooku.
Spominje se i kako je "stara dama" na prvu vožnju krenula u 7 sati ujutro, no ne bi se smjelo prešutjeti da je već toga dana bilo nesporazuma i ljutnje. Onaj tko je htio samo nakratko osjetiti čari vožnje u jednoj od dviju smeđe obojenih drvenih kabina, nije mogao kupiti kartu za jednosmjernu vožnju (ili jednomašnju, kako se onda govorilo), nego samo onu skuplju, tour-retour. Zbrka oko karata već se sutradan normalizirala, jer u kući u Bregovitoj ulici 3 vlasnik uspinjače otvorio je prometni ured u kojem su se prodavale sve vrste karata, uključivši pretplatne. Uspinjačom se u novijim vremenima godišnje preveze oko 750 tisuća Zagrepčana i njihovih gostiju, ali trenutačno je u tijeku revitalizacija, odnosno generalna obnova čiji je glavni zadatak zadržati sadašnji štih uz modernizaciju, koja se čekala desetljećima.
Osim servisa koji bi znali obustaviti vožnju na tjedan ili dva, veći zahvati, iako su se planirali još 2020., nisu rađeni od početka sedamdesetih. Tada je uspinjača posljednji put razmontirana i ponovno sastavljena, a izvođači radova bili su najstrože obvezani da je vjerno reproduciraju.
Projekt revitalizacije obavljat će se do proljeća 2026. godine, a s obzirom na to da je riječ o zaštićenom spomeniku kulture, kabine i objekti u najvećoj će mogućoj mjeri zadržati istovjetan vanjski izgled. Dotrajale vagone treba zamijeniti replikama, s obzirom na to da oni pripadaju dijelu zaštićenog starog Zagreba. Kapacitet se ne mijenja, dakle, i dalje će se istovremeno moći voziti do 28 putnika, 16 sjedećih i 12 stajaćih, s tim da se planira dodati mjesto prilagođeno osobama s invaliditetom. Novost je to što bi vagoni trebali biti klimatizirani, doduše, samo na stanicama.