Na prvi su pogled obične tinejdžerice, ali za razliku od vršnjakinja, spretno mijenjaju gume te popravljaju oružje i kućanske aparate, a osim Instagram filtrima, vješto barataju i onim automobilskim. One su učenice Elektrostrojarske obrtničke škole i samo ih je 13. U školi su okružene s više od 500 dečki i to im je, kažu, super.
– Jer dečki ne tračaju i kod njih nema drama – smije se Jelena Koščević, buduća automehaničarka koja je jedina djevojka u razredu. A za to što se bavi autima, ističe, kriv je njezin brat.
– Dvoumila sam se oko upisa u sportsku gimnaziju ili medicinsku školu. No brat mi je provalio u kompjutor i u zadnji tren promijenio odabir. Tako sam tek idućeg jutra, kada je već bilo kasno, shvatila da najesen postajem automehaničarka, kao i on – govori Jelena. Brat je, dodaje, spačku ipak preživio jer je, čim je počela školska godina, shvatila da joj je zanimanje super. Danas bez problema mijenja i gume na kamionima, a nakon srednje škole planira u vojsku.
Ma znamo mi to i bolje
I te kako planirano, pak, ovu su školu upisale buduće automehatroničarke Tonka Katoliković i Vinka Matejak. Kao klinke se, ističu, nisu igrale Barbikama, već autićima, pa kod odabira zanimanja ništa drugo nije dolazilo u obzir.
– Kakva frizerska ili kozmetička škola, nisam htjela ni čuti za to. Moji su u početku mislili da se šalim. Bilo je: “Pa nije to ženski posao, što ćeš u muškoj školi?” – kaže Vinka i dodaje da su se, kada su vidjeli da joj ide i da uživa u popravljanju auta, njezini smirili. Iznenađena je bila i obitelj Gabrijele Zaluški, jedine puškarice u školi.
– Moja se obitelj bavi streljaštvom, a kada sam im rekla da se i ja želim baviti oružjem, bili su šokirani. Sada su ponosni na mene – objašnjava Gabrijela, koja je na praksi u Remontnom zavodu okružena tenkovima, zaokupljena konzervacijom, popravljanjem i tehničkim pregledom oružja.
U školi između djevojaka i dečki vlada i pravi natjecateljski duh.
– Dečki misle da su bolji, da mi ništa ne znamo. A naravno da znamo, još smo i uspješnije. Imamo, primjerice, sitnije ruke pa nam je lakše doći do nekih dijelova u autu. Oni se zapravo pokraj nas osjećaju ugroženo – smiju se djevojke.
Školuju se ondje i buduće zlatarice Katarina Lukić, Valentina Škreblin i Marija Lukić, ali i elektromehaničarka Lana Bublić, koja ističe kako im dugi nokti, primjerice, nimalo ne smetaju u zadacima. No činjenica da su svaki dan okružene muškim društvom pomalo smeta njihovim dečkima.
– Nije mu baš svejedno pa često ispituje gdje sam i s kim. Ali ni meni ne bi bilo lako da je on tako okružen curama – smije se Karla Golubić, a s njom se slaže većina kolegica. No neke nemaju takvih problema jer su dečke našle upravo u školi.
Dođite na Girl’s day
– Predrasuda je da samo dečki mogu biti dobri električari, automehaničari... Djevojke sve mogu raditi jednako dobro, a naše učenice su dokaz. Danas je važnija spretnost i ono u glavi, a ne toliko fizička snaga jer je dosta toga automatizirano – ističe Anto Delač, ravnatelj škole koja je jučer organizirala “Girl’s day”. Dan je to samo za djevojke, odnosno osmašice, kojima će ove učenice pokazati zašto je njihova škola sjajan izbor.
– Tko kaže da cure ne mogu popravljati aute, mijenjati gume, rukovati oružjem... Možemo mi, i bolje nego dečki! Ova škola pruža nam mogućnost da dokažemo i sebi i drugima da možemo sve što zamislimo. Potrebna je samo volja – poručuju srednjoškolke.
Pogledajte i zračnu snimku gradnje Pelješkog mosta:
to nitko zdrav ne misli niti može tvrdit, još kada shavte da mogu i fizički biti jaće od frajera(a ne samo mentalno) i kada shvate da taj stav o podjeli prvotnih poslova na spolove je isto tako umjetno izgeneriran i da se sebe moraju skinut taj jaram tih ograničenja i onda će se vidjet da su ženski i muški spol jednako vrijedni