Gradsko kazalište Scena Gorica djeluje u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Scena Gorica nema ansambl, zato svaki umjetnik koji na njoj nastupa ulazi u svojevrsni estetski i etički angažman te se snažno zalaže za ideju umjetničkog javnog kazališta.
Predstave nastale na Sceni Gorica imaju uspješan život na matičnoj pozornici i na gostovanjima. “Šuma Striborova” u režiji Roberta Waltla najizvođenija je predstava, postala je zaštitni znak Scene Gorica. Prikazana je na Naj naj, naj festivalu kazališta Žar ptica, na Ogulinskom festivalu bajke, Festivalu Mini poletje u Ljubljani i na Festivalu regionalnih kazališta Prolog u Sisku. Brechtov "Pir malograđana“u režiji Paola Magellija prikazan je na Glumačkom festivalu u Krapini, Zlatnom lavu u Umagu, Kazališnom rujanskom festivalu Klik u Osijeku, MESS-u u Sarajevu te na Gavellinim večerima.
Vjesnikovu nagradu za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin" dobio je Paolo Magelli za režiju predstave "Pir malograđana“. Za ulogu u predstavi “Život, dragi život” u koprodukciji Scene Gorica i Atelier Choregraphique plesačica Maša Kolar dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za 2008. godinu. Deni Šesnić za dizajn svjetla i Josipa Štefanec za kostimografiju u predstavi "Šuma Striborova“ nagrađeni su na Naj, naj, naj festivalu. Glumica Ivana Roščić nagrađena je na Međunarodnom festivalu kazališta za djecu u Banja Luci za ulogu Snahe-guje u predstavi "Šuma Striborova“…)
Važno je spomenuti umjetnike koji predstavljaju ideju otvorenog javnog kazališta Scena Gorica. Robert Waltl, Paolo Magelli, Ana Karić, Nina Violić, Enes Kišević, Goran Navojec, Bojan Navojec, Milan Pleština, Darko Japelj, TBF, mlade glumce Anu Begić, Ivu Visković, Rakana Rushaidata, Stipu Kostanića, Gorana Bogdana…
Višestruki program sastavljen je od dramskog programa, plesnih predstava i dječjih predstava. Značajka je Scene Gorica da se u dvogodišnjem programu, u dramskom kazalištu usmjerila na predstavljanje zahtjevnih tekstova poput Brechtova “Pira malograđana” ili Koltesova “Pijanog procesa” kojemu je to jedna od prvih svjetskih izvedbi uopće. Zadatak koji se glumcima, redateljima i svim autorima postavlja na Sceni Gorica preuzet je iz najsjajnije europske tradicije javnog kazališta: publici predstaviti tekst, glumac se doslovce predaje tijelu teksta.
Scena Gorica nameće se kao laboratorij s iskustvom koji vodi prema konceptu "teatra za građane“. Prema tom konceptu kazalište bi bilo otvoreno mjesto s prilagođenim cijenama ulaznica i programom koji "mobilizira“ lokalnu zajednicu. Izvodili bi se klasični naslovi, ali u obliku suvremenih kreacija, a u idućim sezonama naglasak bi se dao i na posve nove oblike, na naručene tekstove i predstave koje se stvaraju upravo za Scenu Gorica.
U svim predstavama ovog kazališta njeguje se stanovita "pedagoška crta“ koju europsko umjetničko kazalište neprestano njeguje, posebno u vremenu koje ne poznaje socijalni mir, kazalište ima važnost mjesta transmisije.