Sagradili ga zagrebački bogataši, a danas ondje prebivaju tek beskućnici

Zakoračite li u Marićev prolaz, dočekat će vas prizor koji više podsjeća na napušteni hodnik nego na elegantni prolaz u srcu Donjega grada. Zidovi i vrata prekriveni su grafitima, staklene površine zamazane i ispucale, a izlozi zjape prazni, zakovani rešetkama i zahrđalim bravama. Na jednim vratima visi natpis “zatvoreno zbog preuređenja”, ali je toliko izblijedio da se čini kao da i sam sugerira kako preuređenja nikada i neće biti. Fluorescentne cijevi na stropu trepere i bacaju hladno, bijelo svjetlo po mozaiku pločica koje su preživjele desetljeća i danas su jedini estetski trag nekadašnjeg sjaja.

Za razliku od Oktogona, koji i dalje odiše elegancijom s kraja 19. stoljeća i privlači turiste svojim kupolama i trgovinama, ili Pasaža u Ilici, koji je sačuvao duh malih dućana i urbanog Zagreba, Marićev prolaz djeluje kao zaboravljena kulisa. A njegova povijest svjedoči o posve drukčijem licu metropole. Prolaz je 1931. godine dao sagraditi dvojac zagrebačkih veleindustrijalaca, braća Artur i Milan Marić, rođeni Mayer. Prezime su pohrvatili u Marić, a ime Mayer nastavilo je pratiti njihovo golemo poslovno carstvo kojem u tadašnjoj Hrvatskoj gotovo da nije bilo ravna. U vlasništvu su imali i tada monumentalnu šesterokatnicu u Gajevoj ulici, za koju se i danas vodi postupak povrata oduzete imovine. Kroz zgradu pak vodi prolaz, uređen u stilu art decoa, koji povezuje Gajevu i Prašku. Projektirao ga je Rudolf Lubynski, arhitekt sinagoge u Praškoj i zgrade današnjeg Državnog arhiva, a Marićev prolaz bio je njegovo posljednje ostvarenje.

Braća nisu bila samo industrijalci, već i ugledni građani. Stariji Milan, rođen 1885. u Zagrebu, studirao je ekonomiju i kemiju u Parizu, Berlinu i Leipzigu, a vodio je i niz društava, od tvornica konoplje i užadi do bankarskih i kemijskih industrija. Bio je predsjednik Aerokluba i počasni konzul Republike Turske u Zagrebu, a s mlađim bratom Arturom gradio je imidž poduzetnika koji Zagreb uvode u moderno doba. No, s početkom Drugog svjetskog rata njihova je priča, kao i priča brojnih zagrebačkih Židova, završila tragično, imovina im je oduzeta, a obitelj podijelila sudbinu zajednice kojoj su pripadali.

U desetljećima prije rata i neposredno nakon njega prolaz je bio živ. U prizemlju su radile šeširnice, zlatarnice i brijačnice, a kasnije su ga Zagrepčani zapamtili po ZET-ovim šalterima na kojima se kupovao mjesečni pokaz. Generacije učenika, studenata i radnika baš su ondje stajale u redu. Danas, gotovo stoljeće kasnije, od nekadašnje živosti ostalo je malo. U prolazu još rade Porezna uprava, jedan butik, koji je i jedini opstali dućan u nekada obrtničkoj ulici, te Hrvatsko društvo katoličkih liječnika. Po izblijedjelim natpisima može se razaznati da je ondje nekada bilo moguće pojesti kebab ili odnijeti knjige na uvez, no od tih lokala ostali su tek tragovi, zatvoreni izlozi i zahrđale pločice s imenima.

Nakratko je zablistao 2017. godine, kada je u sklopu Adventa urešen tisućama lampica i zimskim granjem. Skromni mali prolaz koji povezuje Prašku i Gajevu tada je pretvoren u bajkoviti tunel svjetlosti, a fotografije su preplavile društvene mreže. I iduće godine bio je dio manifestacije, potvrdivši da i dalje ima potencijala da postane atraktivna gradska točka. No danas Zagrepčani i turisti tek užurbanim korakom prolaze njime. – Počišćen je u zadnje vrijeme, bila je ljetos tu i hrpa smeća, ali i dalje je sramotno da ovako izgleda nešto što je u centru grada – govori nam Ljubica Antić, jedna od rijetkih prolaznica koje smo zatekli u Marićevu prolazu. Dodaje da ga i sama većinom izbjegava, što zbog neugodnih mirisa, što zbog beskućnika koji se ondje znaju skupljati. – Sada kasnim pa sam morala skratiti put do ureda – kaže.

Slično misli i Anto Lopin. – Ne priliči da je u ovakvom stanju nešto što bi trebalo biti gradski ponos. Sjećam se kako je sve to nekada izgledalo, a danas propada. To najbolje objašnjava kako grad danas funkcionira – ističe umirovljenik. Upit o tome planira li se kakva revitalizacija Marićeva prolaza i jesu li gradskim proračunom previđena nova ulaganja u njegovu obnovu ili održavanje poslali smo u Grad, ali do zaključenja ovog broja odgovor nismo dobili.