Oznake koje su desetljećima vodile planinare kroz šume Medvednice na nekim mjestima jednostavno – nestaju. Planinari su posljednjih dana primijetili da su markacije na pojedinim dobro poznatim stazama prebrisane, a fotografije i iskustva s terena pokrenuli su raspravu o tome što se zapravo događa sa sljemenskim putovima. Pitanje je otvoreno u Facebook grupi Volim Sljeme, gdje je jedna članica kao posebno upečatljiv primjer izdvojila stazu 48, koja od Kraljičina zdenca vodi do staze 52 pa dalje prema Brestovcu i stazi 55. – Izgleda da je cijela staza 48 pobrisana iako se i dalje vidi na Locus Mapsu. Ali nije to jedina izbrisana staza, nailazila sam na još takvih primjera po Sljemenu – napisala je, dodajući kako joj nije jasno zašto se uklanjaju oznake s putova kojima su planinari godinama prolazili.
U komentarima je ubrzo krenula rasprava. Jedni su pretpostavili da se na mjestima starih oznaka pripremaju nove markacije, drugi da su pojedine trase službeno ukinute i da se više neće održavati, dok su neki nestanak oznaka povezivali sa sječom šume i radovima na Medvednici. – Možda će bojati nove, kod mene gore je ekipa postavila sve nove markacije na stazi Vugrovec – Lipa – napisao je jedan planinar. Druga korisnica ispričala je kako je i sama naišla na stazu na kojoj su markacije bile obrisane, a na ulazu je stajalo upozorenje da se prolazi na vlastitu odgovornost.
No u raspravu se uključio i dugogodišnji poznavatelj Medvednice koji tvrdi da odgovor treba tražiti u promjenama službene mreže planinarskih putova. Kako je objasnio, Sljemenom hoda već više od pola stoljeća, a 2024. godine angažiran je da prehoda i opiše putove na zagrebačkoj strani Medvednice. Tijekom tog posla trase je uspoređivao s Registrom planinarskih putova Hrvatskog planinarskog saveza, a onda je početkom 2025. primijetio velike promjene. – Odmah na početku 2025. godine registar puteva na Medvednici se promijenio. Neki su putevi ukinuti, neki su produženi, neki su dobili nove brojeve i uglavnom morao sam skoro sve ispočetka – opisao je.
Kako tvrdi, obrazloženje za promjene bila je racionalizacija i smanjenje broja staza na Medvednici. S takvim se pristupom, međutim, ne slaže. Kaže da je osobno prošao sve trase koje je opisivao te da mu nakon usporedbe ukinutih i zadržanih putova nije bilo jasno prema kojim su kriterijima donesene pojedine odluke. Procjenjuje da Medvednica danas ima oko 70 označenih staza, tek nekoliko manje nego prije reorganizacije, pa smatra da smanjenje njihova broja nije bilo veliko. Posebno je upozorio da u ovu priču ne treba automatski uvlačiti šumariju ni Park prirode Medvednica. Prema njegovu objašnjenju, promjene se odnose na sustav planinarskih putova i njihovo označavanje, a ne na gospodarenje šumom. Upravo je to izazvalo dodatnu raspravu jer su pojedini korisnici uklanjanje markacija prethodno povezivali s radovima i sječom na Sljemenu.
Problem za planinare pritom nije samo nestanak poznatih crveno-bijelih oznaka. Pojedine trase koje su, prema navodima iz rasprave, na terenu već ostale bez markacija još uvijek se mogu pronaći na digitalnim kartama. Netko tko se na takvu kartu osloni može tako krenuti putem koji više nije dio službeno označene mreže, što posebno može zbuniti izletnike koji Medvednicu ne poznaju dobro. A među onima koji Sljeme poznaju desetljećima odluke o ukidanju starih putova bude i ponešto nostalgije. U raspravi je spomenut i planinarski vodič iz 1924. godine u kojem je, prema riječima jednog od komentatora, bilo opisano oko 80 staza, od kojih dio danas više ne postoji.
vlasnik većine šuma tamo su hrvatske šume. znači tu se po zakonu može šetati, to nisu privatne šume (mada većina misli da je šuma šuma, i da oni mogu u svakoj šumi raditi što žele, brati vrganje, šetati, a to ne mogu osim u državnim šumama). trase staza nisu nešto što vječno ostaje, i treba poštivati važeće stanje. svako skretanje je na vlastitu odgovornost, i to treba kažnjavati, posebno ako treba spašavati nekog. to su osnove. a drugo, rušenje šuma, zašto ne, kakva je tu razlika od travnjaka, osim u učestalosti rušenja, tj. košnje.