Ostao bez obje potkoljenice, sin mu je rođen s cerebralnom paralizom: Ovo je njegov zavjet

Prije 11 godina u teškoj nesreći ostao je bez obje potkoljenice, a njegova borba da ponovno stane na noge bila je bolna i dugotrajna. Nedugo potom dobio je sina koji je rođen s cerebralnom paralizom pa je sljedećih osam godina proveo radeći na tome da on napravi svoje prve korake. To se i dogodilo, Vinko konačno može hodati samostalno, a otac Toni Bošnjaković sada je odlučio ispuniti zavjet koji je, prije pet godina, dao Gospi.

Iza sebe ima niz medalja

– Rekao sam da ću, ako Vinko prohoda, biciklirati do Međugorja, kleknuti i zahvaliti Mariji na njezinoj pomoći. Kad se rodio, imao je minimalne šanse da ikad prohoda, ali godinama smo vježbali, odlazili na razne terapije, sate provodili u bazenu. Na koncu sam shvatio da mu najbolje koriste one vježbe pomoću kojih sam i ja prohodao, uz pomoć nordijskih štapova. I evo ga, prije nekih godinu dana počeo je hodati, danas šuta loptu po školskom igralištu, nevjerojatno sam ponosan. Prognoze su izvrsne, vjerujem da će se kroz nekoliko godina moći kretati kao i sva druga djeca – ispričao nam je Bošnjaković koji je za vlastitu borbu da prohoda, a zatim i onu da njegov sin napravi prve korake, ove godine dobio i nagradu Ponos Hrvatske.

Na put kreće sutra, a u sljedećih nekoliko dana na biciklu kani prevaliti trasu od Dubrave do Međugorja dugu 433 kilometra, s usponom od 3600 metara. Bošnjaković je prije nesreće bio aktivni planinar i biciklist, a nakon što je s protezama prohodao, ubrzo se vratio i na bicikl, a u međuvremenu je postao i aktivni sportaš te paraolimpijac. Iza sebe ima i niz medalja, uključujući zlato i dvije bronce sa Svjetskog kupa u paratriatlonu, a kani i sudjelovati na Zimskim paraolimpijskim igrama u francuskim Alpama 2030. godine. Upravo to što je izuzetno sportski aktivan, kaže, pomoći će mu na putu prema Međugorju.

– Sa mnom će na trasi kao podrška biti moj prijatelj i dugogodišnji sportaš Ivan Kajtaz, dok će treći član tima upravljati logističkim vozilom i dokumentirati cijelo putovanje. Iz Zagreba ćemo ići prema Prijedoru, a proći ćemo i kroz Šipovo i Kupres – objasnio je Bošnjaković dodajući kako su mu se, nakon što je objavio da ide na putovanje, mnogi javili te ponudili smještaj putem. – To znači da ćemo imati gdje prespavati. Srce mi je puno – istaknuo je.

Osim što želi zahvaliti Djevici na pomoći da sin prohoda, Bošnjaković ovim putovanjem želi podići svijest o cerebralnoj paralizi, bolesti koja pogađa više od 26.000 ljudi u Hrvatskoj, ali i ukazati na opasnost od melanoma. Zbog vlastitih zdravstvenih problema, kazao je, ne smije na suncu provesti više od nekoliko minuta pa će tijekom putovanja morati posebno paziti na zaštitu. Vožnja, dodao je još, ima i humanitarni karakter.

Povezao se s udrugom Srce

– Povezao sam s udrugom Srce iz Splita koja pokušava skupiti 40.000 eura za specijalni kombi koji će prevoziti djecu i odrasle s cerebralnom paralizom. Neki ljudi su im nakon moje priče već donirali, nadam se da će ih biti još. Članovi udruge su rekli da će iz Splita doći u Zagreb samo da me isprate na put – kazao je.

Čim dođe u Međugorje, nastavio je, otići će u crkvu i zahvaliti Majci Božjoj. – Pomolit ću se za svu djecu i osobe s cerebralnom paralizom da dožive barem djelić te sreće koju sam ja doživio, da dijete koje je bilo osuđeno na kolica prohoda. To je jedan blagoslov koji se ne može mjeriti ni s kakvim novcem, znači mi više nego da sam dobio na lotu – naglasio je Bošnjaković.

Ispričao nam je i kako je izgledao njegov put od nesreće i amputacija do prvih koraka na protezama. – Bilo je teško, centar za ravnotežu mi nije radio kako treba pa sam se stalno ljuljao, hvatao se za stvari, teturao. Sjećam se da sam žarko želio vratiti se na bicikl, i u tome sam uspio u samo nekoliko mjeseci. Važan je duh, važno je htjeti nastaviti živjeti nakon nesreće. Meni je tjelesna aktivnost puno značila u svemu tome – objasnio je.