Atelier Marković na adresi Ilica 51 nalazi se od 1919., kada ga je otvorio Josip Marković, djed današnjeg vlasnika obrta Damira Markovića. Obitelj se jako potrudila da prostor oplemeni i učini ga reprezentativnim. Kad uđete u lokal, osjetite toplu, domaću atmosferu. Zanimljiva kombinacija materijala poput cigle, kovanog željeza i stakla, prošarana drvenim okvirima, slikama i brojnim ukrasima, odaje dojam profinjenosti, karakterističan za vrstu obrta koja se u prostoru obavlja. Na počasnim mjestima nalaze se portreti osnivača obrta i njegova sina, a Damir je izrazito ponosan na alat svoga djeda, koji je smješten u posebnoj vitrini.
– Ovo je nama drugi dom. U prostoru su radile generacije moje obitelji, djed i baka, zatim otac i majka, moja supruga i ja, a kako stvari stoje, posao će nastaviti i naša djeca. Na dnevnoj bazi u njemu provodimo od 10 do 12 sati, zato nam je važno da se ugodno osjećamo. Moja supruga je kreativna i zaslužna je za to što je prostor zablistao. Volimo ovamo dolaziti jer nema grča i stresa. A riječ je o obiteljskome poslu i to se pokazalo kao dobar pristup – kaže Damir Marković.
Tijekom više od jednog stoljeća postojanja obrta, mijenjale su se države i najmodavci, no zagrebačka obitelj radila je u prostoru u Ilici i brinula se o njemu. – Želja nam je da ga otkupimo, to bi nam značilo sigurnost. Današnja je situacija poprilično nezahvalna, vlada velika neizvjesnost. Ne znaš hoćeš li ostati u lokalu nakon što istekne ugovor o najmu jer ne znaš hoće li biti licitacije. Moj djed i otac su pokušali otkupiti prostor, ali nisu uspjeli. Nadam se da će ova generacija obrtnika uspjeti u tome – poručuje Damir.
U prilog tezi da obrtnicima u državnim i gradskim prostorima treba omogućiti da ih kupe ide činjenica da je sve više tih lokala zjapi prazno. No, pritom treba razlikovati obiteljske obrte koji se dugi niz godina pa i desetljeća bave proizvodnjom ili uslužnim djelatnostima u tim prostorima, od onih koji imaju druge interese vezane uz gradske i državne nekretnine.
– Ja sam optimist i nadam se da će Ilica opet zasjati punim sjajem kakav i zaslužuje glavna ulica jedne metropole. Obrtnici su neraskidivo vezani za ovaj grad, naši djedovi i očevi su ga stvarali. Žao mi je kad vidim zapuštene, ruinirane i neiskorištene prostore. Politika mora naći odgovor kako privući ljude, bilo obrtnike ili neke druge, da pokrenu svoje poslove i ožive te prazne prostore – zaključuje vlasnik Ateliera Marković.
U prostoru u vlasništvu države nalazi se i Kartonaža Hudetz. Pet generacija uložilo je svoje znanje i životnu energiju u obiteljski posao, a jedni su od rijetkih koji se mogu pohvaliti sa 162 godine dugom tradicijom. Tijekom tog se razdoblja mnogo toga promijenilo, od državnih tvorevina do političkih režima, ali jednom zapaljen obrtnički plamen ništa nije moglo ugasiti. Pet generacija članova obitelji njegovalo je i razvijalo posao, a sada ga vodi Tanja Hudetz.
– Meni je ovaj obrt sve. Nasljedstvo, posao, egzistencija i ono najvažnije, ponos. Peta sam generacija naše obitelji u ovom obrtu i prva žena koja ga vodi, a nadam se i da će netko od moje djece nastaviti posao. Došla sam ovamo raditi kad mi je bilo 18, a obrt sam preuzela s 21 godinom – ističe Tanja.
Knjigovežnica i kartonaža Hudetz nastala je u Osijeku, a zatim se selila u Slavonski Brod, da bi se 1900. konačno skrasila u Zagrebu. Prvo u Hebrangovoj i Vodnikovoj ulici, a nedugo nakon toga otvorili su i dućan u Gajevoj. Dvadesetih godina prošlog stoljeća posao se počeo razvijati te je sagrađena Tvornica kartonskih proizvoda na Savskoj cesti, na tadašnjem broju 28, danas mjestu na kojem se nalazi zgrada Cibone. Od 1956. godine kartonažerski i knjigoveški obrt nalazi se u Gundulićevoj 29.
Veliki problem i ovoj zagrebačkoj obrtničkoj obitelji predstavlja prostor u kojemu su u najmu već 68 godina, a u vlasništvu je države. Problem, točnije, stvara postupak provedbe natječaja. Tako bi obrt koji se na istom mjestu nalazi više desetljeća trebalo iseliti prije raspisivanja novog natječaja za najam i ponovo ga useliti nakon toga, ako ga, naravno, dobije na natječaju.
– Ne znam zašto ne iziđu ususret nama starim obrtnicima. Mi smo ovdje već više od šest desetljeća. Jednostavnije bi bilo da nam odmah povećaju najam za 10 ili 20 posto, a mi bismo onda mogli odlučiti hoćemo li ili ne. Stvara nam se nesigurnost, sada bih trebala iseliti sve svoje stvari i ponovno ih nakon mjesec dana ovamo useliti – požalila se Tanja Hudetz.