Odbor za kulturu, predstavke i pritužbe, ali i onaj za nacionalne manjine skupštinska su radna mjesta zastupnice Bogdanke Srdić-Vulpe.
“Zagreb je moj grad”
Ova umirovljena profesorica povijesti umjetnosti i komparativne književnosti zastupnica je u Gradskoj skupštini kao članica udruge Kluba zastupnika Milana Bandića, a već je jedanaest godina i članica Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Kako sama kaže, posao zastupnice ne shvaća kao obvezu, već kao čast i zadovoljstvo.
– Drago mi je kad svojim djelovanjem mogu pomoći Zagrepčanima jer Zagreb je moj grad – govori Bogdanka Srdić-Vulpe, koja je u glavni grad stigla prije pedeset godina, i to u prvi razred X. gimnazije. Rođena je u Ogulinu, ali djetinjstvo je provela u Lici, odakle su joj roditelji. Rado se, kako kaže, sjeća ljetnih praznika provedenih kod bake na selu, gdje je kao dijete obavljala mnoge poslove koji su, govori, gradskoj djeci nepoznati.
– Čuvanje stoke, mužnja krava, pravljenje putra, pletenje, kukičanje – nabraja zastupnica. Neka znanja sad planira i obnoviti u prostorijama udruge Ozana u svom kvartu – Trnju.
– Ljudi u Ozani rade čuda, pridružit ću im se da ponovim pokoju lekciju – kaže Srdić-Vulpe, koja na Trnju živi od 1978. godine. Suprug Roman, kći Romina, sin Vibor, francuski ovčar od pedeset kila te patuljasta jazavčarka teška svega četiri kilograma njeni su ukućani u Ulici grada Vukovara.
– Naši ljubimci Boomer i Simba natjeraju me da često šećem s njima i oni su vam moj najbolji način rekreacije – kaže zastupnica koja, kako sama govori, živi u najboljoj zgradi u Zagrebu. U stubištu, govori, svi se dobro poznaju, jednoj je susjedi čak i vjenčana kuma, a nema problema ni pozvoniti nekome od susjeda na vrata u bilo koje vrijeme ako nešto zatreba.
Kvart s velegradskim štihom
– Tako mi funkcioniramo – objašnjava Srdić-Vulpe te dodaje kako, zbog prekrasnog pogleda na Trnje sve do Save, u svoj stan nikad nije objesila zavjese. Ističe još razloga zašto voli svoj kvart – blizinu svih sadržaja te “velegradski štih” koji je obližnjoj Strojarskoj dao novosagrađeni kompleks zgrada, iako je “oduzeo pogled na Sljeme”.
– Tržnica Branimirac odmah je tu, tramvaj staje pred zgradom, a u neposrednoj blizini je i Lisinski, kamo volim otići – kaže te dodaje da rijetko koja izložba, premijera ili koncert prođe bez nje. Kako kaže, družiti se voli, baš kao što i voli ljude.
– Blagoslov je što cijeli život radim s ljudima – zaključuje.