Gnjevni građanin, nezadovoljan što ga je na vjetrobranskom staklu dočekala dnevna karta jer nije platio parking, prošlog je tjedna u Sesvetama pokušao pregaziti dvojicu kontrolora Zagrebparkinga. Dvaput se automobilom zaletio prema njima, a oni su se pukom srećom izvukli od ozljeda.
“Majmune, kretenu, idiote”
Dok nam se na prvi pogled čini kako je njihov posao sasvim lagan – na svježem su zraku, malo prošeću po parkiralištu, ispišu koju kartu, imaju stalno i sigurno radno mjesto i solidna primanja, stvarnost ponekad i nije tako lijepa. Na psovke, uvrede i prijetnje već su “oguglali”.
Majmune, kretenu, idiote, dio su standardnih “epiteta” kojima ih građani “časte” i na njih se više ne obaziru. Međutim, ljudi se nerijetko ne libe s kontrolorima obračunati i šakama.
– Ljudima maksimalno izlazimo ususret. Nikome nećemo naplatiti dnevnu kartu ako zakasni pet ili deset minuta ili ga vidimo da trči prema autu. I kada počnu vikati na nas, nastojimo ih smiriti, porazgovarati, vidjeti jesmo li mi možda negdje pogriješili – objašnjava kontrolor Tomislav Sambolek.
Ističe da u većini slučajeva posrijedi nije ljudski nemar, već ljudi misle da su platili kartu, a poslali su krivu registraciju u SMS-u ili su poruku poslali na pogrešan broj. Premda fizički obračuni, nasreću, u zadnje vrijeme nisu česti, onaj mali postotak nerazumnih ljudi zna dovesti do ozbiljnih incidenata.
– Prije deset godina u jednog kolegu muškarac je uperio pištolj, a jednog su kontrolora istukli bejzbol palicama – ističe Dinko Kušter, dispečer u Zagrebparkingu.
Mijenjaju gume
– Ljudi nas često “love” i kad na autu nađu kaznu za nepropisno parkiranje koju su ispisali prometni redari, premda nemamo veze s tim. Znaju reći i da su se zadržali samo pet minuta jer izgube osjećaj za vrijeme, obično na tržnici, ali kad im pokažemo da je riječ o 25-30 minuta, onda se ipak znaju ispričati – objasnio je kontrolor Denis Pšenica.
Unatoč tome, djelatnici Zagrebparkinga svoj posao obavljaju sa smiješkom na licu i na usluzi su građanima, od kojih često dobivaju i pohvale, a ne samo pokude i uvrede.
– Znamo se šaliti da smo poluturistički vodiči jer nas domaći, ali i turisti često znaju pitati gdje je koja ulica. Mijenjanje guma, čuvanje djece, pa i nošenje namirnica ili plinske boce na četvrti kat zgrade bez lifta nije nam neuobičajeno – kazao je kontrolor Denis.
Po cičoj zimi ili vrućem ljetu, dnevno pređe u prosjeku 10 kilometara. Na njega dosad nije nasrnuo nijedan ljutiti građanin, ali to pripisuje svojoj visini i težini. Kolega Robert Rogalo lošija iskustva pak ima sa ženama.
– Ne biste vjerovali, ali žene više psuju i neugodnije su od muškaraca. Jedna mi je rekla da bi me sigurno istukla, samo da je muško – otkrio nam je kroz smijeh Rogalo.
A zasto to ne bismo vjerovali? Sto je tu cudno? Navikle da im se otvaraju vrata, vuce stolica i placaju racuni normalno je da negoduju kad odjednom same moraju nesto platiti.