moj kvart

Marina Orsag: U centru do zore nema spavanja

Foto: Robert Anić/PIXSELL
10.11.2016., Zagreb - Komicarka Marina Orsag odrasla u Gajevoj ulici. Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Privatna arhiva
DKS_56146569_10.11.2016., Zagreb Komicarka Marina Orsag odrasla je u Gajevoj ulici. Presnike fotografija Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Privatna arhiva
DKS_56146569_10.11.2016., Zagreb Komicarka Marina Orsag odrasla je u Gajevoj ulici. Presnike fotografija Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Privatna arhiva
DKS_56146569_10.11.2016., Zagreb Komicarka Marina Orsag odrasla je u Gajevoj ulici. Presnike fotografija Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
24.09.2015., Zagreb - Stand up komicarka u Studiju Smijeha. Marina Orsag. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
14.11.2016.
u 14:00
Popularna komičarka voli putovati, ali najradije nastupa doma jer je “u srcu purgerica”
Pogledaj originalni članak

Odgovorno i pomalo neprilagođeno – tako svoje djetinjstvo opisuje Marina Orsag, koja je svakog dana prije škole mlađu sestru vodila u vrtić, a nakon nastave išla po nju. Roditelji su joj se rastali kad je imala šest godina, pa je morala biti podrška mami, koja joj je, kaže, i najveći motivator. A kad zaželi malo mira za sebe, komičarka ga i danas pronalazi u dvorištu osnovne škole koju je pohađala na Šalati.

Da bi bio dobar komičar, moraš biti čovjek iz raje. Uvjerena je u to Marina Orsag, koja je svoj talent zabavljačice i odlične odnose s ljudima “brusila” raznim poslovima koje je radila prije nego što je postala jedna od najboljih komičarki regije.

Ma nije to bilo “hoh-nobl”

Čistila je bolnicu na Jordanovcu, konobarila u Veseloj Julki na Mirogoju, radila na šalteru za štete u osiguranju, bila trgovačka putnica, a godinu dana provela je i u New Jerseyu kao dadilja te džeparac zarađivala krivotvorenjem osobnih iskaznica. – Može se reći da sam probala baš sve – govori Marina Orsag, koja je prve godine života provela na Šalati. “Hoh-nobl” zvuči na prvu, kaže, ali u stvarnosti nimalo glamurozno.

– Živjeli smo u podrumskom stanu od 20-ak kvadrata, zahod nam je bio u hodniku, a kupali smo se u lavoru ili kod bake, tako da nismo bili baš elita, kao što se to za ljude sa Šalate misli – iskrena je komičarka koja se u desetoj godini s mamom i sestrom preselila na Črnomerec. Kvart je tada promijenila, ali ne i školu.

– Svaki dan išla bih na tramvaj i bus jer nisam željela ići u novu školu. Sad kad malo bolje razmislim, ne znam zašto jer nisam baš bila “uklopljena” ondje. Bila sam štreberski tip i dosta povučena pa nisam nikad bila dio neke kul ekipe – smije se Marina, kojoj su više “sjedali” prirodni od društvenih predmeta pa je u petom razredu bila 14. u Jugoslaviji na natjecanju iz matematike. Iz hrvatskog jezika, s druge strane, stalno je morala na popravni.

– Nije to baš za pohvalu u današnje vrijeme, ali taj me predmet uvijek mučio. Najviše problema imala bih s lektirom jer sam više tip “ako postoji film, znat ću o čemu se radi u knjizi” – kaže komičarka, ali priznaje da se posljednjih godina sve više zaljubljuje i u beletristiku. Ima, međutim, i većih ljubavi, a jedna od njih svakako su putovanja.

– Da mogu birati, od 1. travnja do 1. listopada živjela bih u Kopenhagenu, a ostatak godine u Barceloni – iskrena je Marina, koja je proputovala velik broj zemalja, a na listi čekanja stoje joj još Južna Amerika, Azija i Australija. A upravo je na jednom putovanju shvatila čime se zapravo u životu želi baviti.

– S 20 godina otišla sam u Ameriku raditi kao dadilja i to mi je jedno od najljepših životnih iskustava. Imala sam smještaj, hranu i plaću, ali kako sam željela istraživati gradove, morala sam se snaći za dodatni džeparac, pa bih za dvadeset dolara prodavala lažne osobne iskaznice koje bih radila pod lampicom u svojoj sobi – kroz smijeh govori komičarka, koja se, istražujući New York, prvi put susrela sa stand-up komedijom. Kako kaže, oduvijek se željela baviti nečim što uključuje pozornicu, a gledajući američke komičare, shvatila je da je to – to.

– Išla sam na glumačke radionice prije toga, ali nisam baš bila dobra – kaže Marina, inače ekonomistica, koja trenutačno živi u samom središtu grada, odmah pokraj Studija smijeha u Hebrangovoj, stand-up comedy kluba koji je sama pokrenula. Međutim, da se nju pita, u strogom centru nitko ne bi trebao živjeti.

– Pješačka zona s veleposlanstvima, ustanovama i velikim kulturnim sadržajem, tako bi trebao izgledati centar Zagreba – odlučna je komičarka koja, kako kaže, vikendom od noćnog života u gradu i automobila ne može zaspati prije zore. Upravo iz tog razloga plan za budućnost preseljenje joj je u “kućicu na periferiji Zagreba”.

Ljeti se prije umiralo, sad je kul

– Ljudi kao najčešći razlog za život u centru navode činjenicu da je sve nadohvat ruke. Ali tako je, zapravo, u bilo kojem kvartu. Svaki ima svoj centar i mjesta na koje idu ljudi baš iz tog kvarta. Probajte nekog s Malešnice natjerati na kavu na Jelačić–placu, teško ćete uspjeti – govori Marina te dodaje da je Zagreb posljednjih godina zabavan u bilo koje doba godine. Sadržaja, kaže, ne nedostaje.

– Prije se ljeti u gradu umiralo. Ako niste otišli na more, niste imali apsolutno ništa za raditi – kaže komičarka koju se, osim u Studiju smijeha, najčešće može vidjeti u Kroli u Radićevoj ili na Zrinjevcu te u Maksimiru. Doduše, zbog količine posla i na omiljena mjesta u gradu odlazi sve rjeđe.

– Od nastupa, organizacije posla, mailova, poziva, imam sreće ako uopće jednom u deset dana mogu ugasiti mobitel na nekoliko sati – ističe Marina, koja od svih gradova najviše voli nastupati u Zagrebu. Doma je doma, kaže komičarka, i, kako veli, “u srcu purgerica”, ali publika na njezine nastupe reagira super bez obzira na grad u koji dolazi.

– Humor je univerzalan, a i ljudi koji dolaze na stand-up znaju što će ondje doživjeti i ne očekuju ništa drugo. Nije da su platili ulaznicu za kazalište i najednom izađem ja i pokušavam ih nasmijavati – zaključuje Marina Orsag, čije se vještine mogu provjeriti već u četvrtak u Studiju smijeha, u kojem s kolegama pred publiku iznosi novi materijal. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

Avatar Pravednik80
Pravednik80
10:04 15.11.2016.

Zbog ovakvih tipova ljudi u društvu, dekadencija društva je vidljiva. Divljaštvo, promiskuitetno ponašanje.. to su danas odlike. Dotična osoba meni osobno nije nimalo simpatična, gura nekakvu toleranciju i zauzimanje za homoseksualce i pri tome teškim riječima na svojim "stand-up"(koji nije uz to nimalo komičan) vrijeđa crkvu. Dakle s jedne strane toleracija i liberalizam, s druge strane totalno ignoriranje istoga.

Avatar lola lola
lola lola
01:39 15.11.2016.

Ovakve izjave su moguce samo u danasnje doba kada vise nema ni morala ni zakona i mladez se zabavlja sa svakakvim glupostima. Bas zabavno, izradjivati lazne osobne iskaznice. A da su je uhvatili i da je dobila 10 godina i izgon iz Amerike, ne bi joj bilo toliko zabavno.

Avatar fijolica
fijolica
17:10 14.11.2016.

Je li dobra komičarka ili ne, u to neću ulaziti. Ali zgrozile su me posebno dvije stvari: prvo to što se hvali da je prodavala lažne osobne iskaznice - tko zna kakvim kriminalcima i ubojicama je tako pomogla da dalje obavljaju svoj nečastan posao! I, drugo, to što kaže da nitko ne bi trebao živjeti u Centru jer bi to trebala biti, očito, divljaona. Moja generacija, i mnoge generacije prije mene, nisu imale ovakvu divljaonu u Centru pa - nismo umrli. I nije nam bilo dosadno jer nismo morali divljati da bismo se dobro zabavili! Uz nas su i drugi mogli normalno živjeti. Ne kažem da se ništa ne bi trebalo događati - ali ne treba biti divljanje. Po mom bi se upravo divljanje trebalo preseliti negdje gdje nikome ne bi smetalo. Osim toga, na periferiji isto tako ima mjesta gdje čovjek ne može mirno živjeti - jer neki misle da baš svi moraju biti oduševljeni svakim divljanjem koje netko zamisli. I to u takvim količinama! A i malo je vjerojatno da bi se stanovnici, mahom stariji, sad išli seliti iz Centra na periferiju samo zato da neki mogu divljati. Nije uvijek sve nadohvat ruke, ljudi imaju već svoje navike koje je teško mijenjati kad su stariji, a i putovanje. I, da, ljudi s periferije rado dolaze u Centar na kavu. Ovo je jako površno razmišljanje, usto i prilično sebično i nezrelo, što su značajke onih koji očito nemaju ni obitelji s malom djecom, ni starijih, a ni bolesnih ukućana kojima treba mir. A najveći dio njih si ne može priuštiti preseljenje u "kućicu na periferiji Zagreba". Malo razumijevanja i za životne potrebe tih naših sugrađana ne bi bilo naodmet. To je temelj tolerancije i dobrog i kvalitetnog suživota.