Učenik IV. a razreda bio je 5. veljače 1886. godine "šibom kažnjen radi pogrda izrečenih na hrvatskog bana", a njegov nešto mlađi kolega sankcioniran je na isti način jer je "govorio nemoralne riječi i kvario drugu mladež". Zapisano je to u "Sramotnoj knjizi" u kojoj su u Glavnoj učioni u Zagrebu od 1857. do 1893. bilježili nepodopštine koje su činili đaci, a može se vidjeti na novoj izložbi Hrvatskog školskog muzeja u galeriji u Hebrangovoj 5. Nazvana je "Lekcije iz prošlosti", a tematizira reforme školstva. Postav se smjestio u tri prostorije i 80-ak kvadrata galerije "Školica za 5", a po ulasku se možete upoznati s reformom u Habsburškoj Monarhiji kojom je prije 250 godina započeo proces uređenja državnog, javnog i obveznog obrazovanja, ali i Općim školskim zakonom bana Ivana Mažuranića.
– To je važan zakon jer je prvi put donesen u Hrvatskom saboru te je postavio temelje modernom sustavu obrazovanja. Država je bila dužna osigurati škole, a zakonom je reguliran i status učitelja koji postaju državni činovnici i ne smiju se baviti drugim usputnim poslovima. Njime su izjednačena primanja učitelja i učiteljica, što ga je stavilo u rang s modernim europskim zakonima toga doba – pojašnjava nam autorica izložbe, knjižničarska savjetnica i kustosica muzeja Štefka Batinić.
Naglašava i važnost Izidora Kršnjavog koji je na funkciji predstavnika odjela za bogoštovlju i nastavu, odnosno današnjeg ministra znanosti, obrazovanja i mladih, bio od 1891. do 1896. U tih pet godina donesene su važne promjene u sustavu te osnovane brojne škole i kulturne institucije, kao što su zemaljski zavodi za gluhe i za slijepe, ali i Ženski licej. – Preteča prve ženske gimnazije u Hrvatskoj utemeljena je 1892. godine, a otvaranje je dočekano s otporom. Licejke su mogle, ovisno koji su smjer uzele u višim razredima, biti ili učiteljice ili dobro obrazovane guvernante. A ako su uzele latinski smjer, otvorile su si put i do Zagrebačkog sveučilišta – pojašnjava autorica postava.
U idućoj prostoriji predstavljeno je obrazovanje u vremenu Jugoslavija. Školstvo u razdoblju prve nije napredovalo, a u pedesetim godinama prošloga stoljeća stvoren je sustav koji u formalnoj strukturi imamo i danas, uključujući obvezno osmogodišnje obrazovanje. Tematizira se i reforma tadašnjeg republičkog sekretara za prosvjetu i kulturu Stipe Šuvara, koja je stupila na snagu sredinom sedamdesetih. – Zadirala je u gimnaziju kao stoljetnu instituciju, odnosno dovela je do njezina ukidanja, a cilj joj je bio da svakom učeniku po završetku srednje škole da neko konkretno zanimanje. Reforma je dovela do velikih prijepora u društvu te je provedena usprkos kritikama i otporima. No, početkom devedesetih je ukinuta te smo se vratili na sustav kakav smo imali u pedesetima – govori Štefka Batinić.
Od hrvatskog osamostaljenja, napominje, nedostajalo je strukturiranih obrazovnih reformi pa su u trećoj prostoriji, koja obuhvaća razdoblje od devedesetih do 2017. godine, izložene uglavnom neostvarene najave. – Pokušali smo kroz novinske naslove prikazati obećanja kojih smo se u samo zadnjih 15 godina naslušali. Već se devedesetih govorilo o obveznoj desetogodišnjoj školi, potom i srednjoj, a i raznim inovacijama koje će krenuti od jeseni ili sljedeće godine. Međutim, malo toga je zapravo realizirano – pojašnjava kustosica pa dodaje kako se pedagoške parole troše nemilosrdno. Cjeloživotno učenje i škola za život, navodi, samo su neke od njih koje su ušle u političku sferu i dale skromne rezultate. – Činjenica je da je reforma školstva zahtjevan proces, osobito u demokratskim društvima. Za realizaciju je potrebno je vrijeme, kao i za rezultate. A ako nas ova izložba nečemu uči, onda je to lekcija da su se promjene uvijek dočekivale "na nož", bila riječ o o ženskim gimnazijama ili o obveznom školovanju – govori.
Postav se može razgledati do ožujka, ulaz je besplatan, a u planu su i učeničke debate kako bi im se omogućilo da kažu kakvu školu žele, ali i paneli na kojima će se okupiti stručnjaci koji se bave tom tematikom. – Još je 1938. jedan učitelj rekao da je trajanje obveznog obrazovanja parametar kulturnog razvoja nekog društva, a u Hrvatskoj je ono najkraće u Europi, osmogodišnje. Sve zemlje Europske unije, pa čak i one u našem susjedstvu, imaju dulje. Čini mi se da je školstvo pitanje koje se tiče svih nas pa ćemo pokušati putem izložbe aktualizirati te probleme – zaključuje Štefka Batinić.