Je li štrajk u ZET-u i Zagrebačkom holdingu zakonit ili nije pitanje je bez jasnog odgovora u ovom trenutku. Kako pojašnjava Viktor Gotovac s Katedre za radno pravno zagrebačkog Pravnog fakulteta poslodavci su zakonitost štrajka osporili pred Županijskim sudom u Zagrebu, podnesene su tužbe za ZET i Zagrebački holding uz zahtjeve za zabranu štrajka i prijedlog privremene mjere pa u ovom trenutku štrajk nije sudski utvrđen kao nezakonit, no ni potvrđen kao zakonit.
Ipak, kako ističe Gotovac, ispunjene su neke temeljne pretpostavke koje Zakon o radu traži za zakonit štrajk. Radi se o reprezentativnim sindikatima, vođeni su, kaže, kolektivni pregovori, proveden je i neuspješno dovršen postupak mirenja, štrajk je potom najavljen. Gotovac kaže i kako je moguće da štrajk bude zakonit čak i ako je zbog njega paraliziran život u gradu. Opseg, karakter i težina posljedica štrajka sama po sebi, kaže, nije nikakav kriterij njegove nezakonitosti.
– Štrajk je konfliktno, borbeno sredstvo rješavanja kolektivnog interesnog radnog spora. Nisam nikada čuo za štrajk u kojem sve uredno funkcionira. Tad to ne bi više bio štrajk, prije peticija – kaže Gotovac i navodi kako u gospodarstvu posljedice neposredno osjeća poslodavac kroz zastoj proizvodnje i prihoda, a kod komunalnih i nekomunalnih usluga grada građani. Građani, nastavlja, pri tome nisu "protivnik“ ni cilj štrajkašima, ali su korisnici usluga preko kojih se dio pritiska prenosi prema poslodavcu i vlasti.
Naglašava i kako ustavno pravo na štrajk nije neograničeno i da Zakon o radu poznaje proizvodno-održavajuće i nužne poslove koji se moraju obavljati radi zaštite života, zdravlja i osobne sigurnosti stanovništva, ali i da njihova svrha nije osigurati, a grad tijekom štrajka funkcionira posve normalno. Na pitanje tko je taj tko je trebao omogućiti da barem minimum tramvaja vozi i da se smeće odvozi kod bolnica i škola Gotovac kaže da Zakon raspoređuje odgovornost na obje strane, ali i da se jedna stvar u javnosti često previđa, a to je da prema članku 214. Zakona o radu inicijativa leži na poslodavcu koji predlaže utvrđivanje poslova koji se ne smiju prekidati i koje potom poslodavac i sindikati trebaju sporazumno odrediti.
– Prema javno iznesenim podacima, poslodavac je prijedlog nužnih poslova sindikatima poslao tijekom postupka mirenja, dakle formalno upravo prije njegova završetka, ali se strane nisu usuglasile oko opsega. Spominjalo se oko 41 posto zaposlenih ZET-a i 38 posto zaposlenih Holdinga, što su sindikati smatrali pretjeranim. Ne bih sada sudio da je za nedostatak dogovorenog minimuma odgovorna samo jedna strana. Moglo se o tome početi razgovarati znatno ranije, to bi svakako doprinijelo utvrđivanju i jasnom saznanju koji to poslovi jesu. Sada smo u fazi da te poslove određujemo dok štrajk već traje – kaže Gotovac.
O štrajku u Zagrebu, je li zakonit ili nije, oglasio se preko Facebooka i predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja profesor Dragan Bagić. Smatra da neuspjeh ili neprovođenje arbitraže nije argument za nezakonitost štrajka jer bi u protivnom, kaže, poslodavac mogao sabotiranjem arbitraže svaki štrajk učiniti nezakonitim.
– Ako arbitraža nije uspjela, štrajk se održava, ali u tom slučaju sindikati snose pravnu i političku odgovornost za posljedice štrajka. O tome će odlučivati sud – kaže Bagić. Ističe i kako zakon obvezuje sindikate koji organiziraju štrajk da osiguraju obavljanje nužnih poslova koji su vezani za sigurnost, ali i da je dosta neodređeno što su ti nužni poslovi. Zato ističe da je stava da je zahtjev uprave ZET-a prema kojemu je 47 posto radnika nužno za održavanje sigurnosti i 41 posto u Holdingu pretjeran i vidi ga kao jedan od razloga neuspjeha arbitraže.
Jer proglasiti kontrolu naplate parkinga nužnom je, kaže Bagić, čisto razbijanje štrajka jer smisao štrajka jest nanošenje financijske štete poslodavcu. Poslodavac je tu pristupio maksimalistički u definiciji "nužnosti", što nije prihvatljivo i korektno iz sindikalne perspektive ali i nije u skladu s intencijom ZOR-a. Razumljivo je da bi građani željeli da se štrajk ne osjeti previše, ali to nije realistično, jer onda štrajk gubi smisao.
Bagić je kritičan i prema postupcima sindikata, te smatra da nisu postupili taktički mudro, posebice oni ZET-a. Da su pustili sve linije prema bolnicama i sve glavne linije, ali bitno prorijeđene što se, kaže, moglo odraditi s 10-15 posto radnika, sindikati bi pokazali da su društveno odgovorni i to bi mogli iskoristiti kao još jedno oruđe protiv poslodavaca. Ovako su, kaže, ušli u ogroman rizik da navuku bijes građana na sebe i da ubrzo izgube podršku u javnosti.
Znači smisao štrajka je nanošenje štete poslodavcu a ne borba za svoje zahtijeve. Da možeš štrajkati to je tvoje pravo ali imaš i obveze kada ti je poslodavac grad ili država, kada imaš monopol i kada stotine tisuća ovise o tebi.