– Podsljemenska zona posljednjih se dvadesetak godina gradila tako da se maksimalno ispune parcele. Pokazuje se da su takve kuće smetnja u krajoliku. Jedini tip gradnje unutar toga špekulantskog okvira pretvorio se u zgrade koje se u našim medijima reklamiraju kao “urbane vile”.
Imaju zajedničko stubište, a ni balkoni nisu dovoljno “privatni” – tumači arhitekt Hrvoje Njirić. Umjesto uniformiranih kockica 10x10x10 metara kakve niču na brežuljcima s uskim uličicama, arhitekt Njirić sa suradnicima stvorio je drukčiju tipologiju. – Krovna terasa zapravo je peta fasada.
Zgradama je zajedničko bijelo ožbukana fasada u kombinaciji s fasadnim trespa pločama krova i skrivenih garaža, a dvorište ima običnu drvenu ogradu obojenu u bijelo, što je odgovor “rostfraj histeriji” – objašnjava Njirić.
– Svako je naselje po mjeri čovjeka ako se stanari u njemu ugodno osjećaju: u zatvorenom tipu naselja, sasvim otvorenome, u predgrađu ili u centru grada. Netko voli biti izoliran, pa će kupiti stan u zatvorenom naselju, drugi obožavaju gužvu, pa će u neko prometnije naselje. To je stvar izbora svakog pojedinca.
Kako god bilo, naselje nije spavaonica, nego mora imati dovoljno zelenih površina, primjerenih oblika ulica te sadržaje kao što su dućani, ljekarne, vrtići, škole – kaže Saša Randić, predsjednik hrvatskog društva arhitekata. Njirićev rad dobio je nagradu “Drago Galić” Udruge hrvatskih arhitekata kao najbolji stambeni projekt 2006. godine.