Bojim se da roditelji ne uzmu stvar u svoje ruke

U Hrvatskoj ne postoji politička volja da se riješi maloljetničko nasilje, očito u ovoj zemlji ni djeca nisu sveta. Za razliku od inertnih političara i sudova, policija izvrsno obavlja svoj dio posla, ali što će kad nemaju podršku odozgo?

Cijeli politički vrh okupiran je u ulaskom u EU, a tko se bavi nasiljem koje je kod nas postalo svakodnevica?, ljutito je danas, nakon vijesti o novom premlaćivanju mladića kod Dubravkina puta, komentirala Suzana Ritz, majka od posljedica premlaćivanja preminulog Luke. Rane im se otvore svaki put kad čuju za novi takav slučaj.

– Žalosno i sramotno za jednu državu što se mi nakon smrti našeg djeteta moramo baviti politikom! – govore Suzana i Lukin otac Reno, misleći pritom na Kazneni zakon o maloljetnicima koji, neprestano ponavljaju, hitno treba izmijeniti, odnosno postrožiti. Ako se djeca, dodaju, ponašaju kao odrasli, neka i odgovaraju kao oni. Sankcionirati, kažu, treba i njihove roditelje, a disfunkcionalnim se obiteljima trebaju baviti socijalne službe.

No, kod nas, kažu, očito niti one ne funkcioniraju. Facebook grupa “promijenimo zakon o maloljetnicima” ima 11.874 članova, a njihov se broj svakodnevno povećava. Ono što ih drži je vjera da Luka nije umro uzalud, već da pomogne u sprječavanju daljnjeg prolijevanja krvi te širenju tolerancije. Dok Ritzove mjerodavni ignoriraju, tisuće anonimnih ljudi, koji im svakodnevno šalju mailove podrške, daju im vjetar u leđa.

Suzana rado odgovara na sva pisma, no priznaje da je porazno za državu što ljudi u teškim trenucima nemaju povjerenja u institucije, već, ne znajući kome se obratiti, pišu majci koja je izgubila dijete. Boji se da netko od roditelja djece žrtava ne uzme stvari u svoje ruke, što bi se, kaže, lako moglo dogoditi.