Da nije ugostitelja i njihova kongresa (ove godine jubilarnog, dvadesetog) nepopularnu alkoholnu nulu gotovo da bi prekrio potpuni zaborav.
Ovako, oni još jednom, na netom završenom susretu u Šibeniku, bude duhove i apeliraju na fleksibilnije rješenje. Članovi Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Vladi predlažu izmjenu prema kojoj bi se odredba o nula promila primjenjivala samo u slučaju prometnog prekršaja, dok bi se u redovitim kontrolama toleriralo 0,5 promila.
Takvo je rješenje, inače, poznato u nekim zemljama. Međutim, vjerodostojnost svih dosadašnjih nastojanja da se nepopularna nula dokine, pa i ovih posljednjih, ugostiteljskih, uvijek nešto poljulja. Argument ugostitelja je, uz nezadovoljstvo i prigovore gostiju, pad prometa.
No, na kakve se to poslovne teškoće misli kad, istodobno s osvježenim zahtjevom da se vrati 0,5 promila, ugostitelji sami priznaju kako broj novootvorenih ugostiteljskih objekata, nakon lanjskog pada, ponovno raste?
Kažu i da je promet iznosio četiri milijarde kuna, oko 200 milijuna više nego lani. Turista je, k tome, u Hrvatskoj sve više, pa se čini da ni od njihovih prigovora, izrečenih za restoranskim stolom, zapravo nema ozbiljnije štete.
Znači li to da nula treba ostati? Ni u kojem slučaju. Za onim od čega nema prave koristi nema ni potrebe. Nema nijednog pokazatelja da je čaša vina toliko pogubna da bi ju se svake godine uskraćivalo milijunima jadranskih gostiju.
Nula promila za turističku je zemlju odbojna, antipatična, suvišna, otprilike koliko i badekostim na nudističkoj plaži.