Vukovar i Paulin Dvor su pokušaj poravnanja krivnje

Svašta smo u noći dugih jezika čuli u Saboru, vidjeli smo kolerike na djelu, naslušali se i demagogije, bio je to megdan SDP-a i HDZ-a, drugi su bili statisti. Ako apstrahiramo adrenalin i pokušamo zapamtiti neki podatak koji je izrečen u toj bitki, onda je fascinantno da pod stalnim pritiskom medija uopće ne znamo relacije u kojima živimo. U komparaciji brojki s kraja mandata Račanove vlade i kraja 2009. godine statistika kaže da je u Račanovo doba bila i veća nezaposlenost i manje plaće i manje mirovine!

Ali nisu mediji tu realnost u Račanovo doba gledali kao kraj svijeta! Hrvatska danas jest dužna 44 milijarde eura, i to je zastrašujuće, ali znamo li da je ukupni dug Slovenije 42 milijarde eura? Javni dug države, uključujući jamstva, ne smije prijeći 60% po EU standardu, a prosjek tog duga u Uniji je 80%. Italija ima, primjerice, dug 112%. Hrvatski je dug 2009. iznosio 49% svog BDP-a! Po kriterijima EU, deficit proračuna ne smije biti veći od 3%.U prosjeku je on u zemljama EU 6,6%.Hrvatska je 2003. u doba Račana imala 7% deficit proračuna, danas ima 2,5%. Sad se po medijima vrti analiza da će nas po ukupnom bruto društvenom proizvodu vrlo brzo stići Srbija, a istina je opet drugačija.

Hrvatski je BDP po stanovniku u odnosu na BDP Unije po stanovniku je 63% a Srbije tek 36%,Makedonija koja nije imala rata dosegnula je 33%,Crna Gora 43%.Ovi podaci nisu impresija, to su službeni podaci Zavoda za statistiku i Eurostata! Možemo ga ukinuti kao i Ustavni sud, možemo i njegovu upravu proglasiti fašističkom kao što je jedan kolumnist oglasio predsjednicu Ustavnog suda nekom vrstom Maksa Luburića, ali i nakon svih tih medijskih likvidacija ostaju brojke. Uspoređujući gospodarstvo u Račanovo doba i danas, prema državnom Zavodu za statistiku, razvidno je da ni po jednom gospodarskom pokazatelja u Hrvatskoj nije bilo bolje u vrijeme vlasti Račana, Vesne Pusić, Čačića i Jakovčića! Ali baš ni u jednoj relaciji! Gledajući medijski posredovanu stvarnost, mi o tome ne znamo ništa!

Ova se statistika publici ne stavlja na stol, ta se istina skriva kao što se skriva trijezan pogled na sve relacije dolaska srpskog predsjednika u Vukovar. Iz onoga što se dosad vidjelo, taj dolazak za kapitalni cilj ima pokušaj poravnanja ratne krivnje. Da Tadić dolazi u Vukovar pokloniti se žrtvama Miloševićeva fašizma s iskrenom isprikom, zacijelo nema Hrvata koji ne bi pozdravio iskrenu katarzu. Ali, Tadić dolazi u Vukovar Dunavom, točno preko otetih vukovarskih ada koje su i danas katastarski u rukama Hrvata, ali su i dalje pod okupacijom srpskih vlasti!

Zašto ta oteta zemlja nije na srcu predsjedniku Hrvatske države do razine da traži odgodu posjeta dok se oteta zemlja ne vrati vlasnicima? Tadić dolazi u Hrvatsku samo koji mjesec nakon što je Oluju okvalificirao kao drugo ime za zločin. Zašto Josipoviću to nije dovoljna uvreda da ne pristane na taj susret? Tadić dolazi u Hrvatsku bez Mladića u Haagu premda cijela Srbija bruji da se krije u Beogradu! Zašto to nije moralni zločin hrvatskim medijima koji su prevrnuli svaki kamen po Hrvatskoj dok nije izručen Gotovina?

Tadić i njegovi organizatori koji već četiri mjeseca najavljuju da pažljivo pripremaju sve relacije dolaska stižu u Vukovar 4. studenog točno na dan kada bi da ga Srbi nisu ubili, Siniša Glavašević navršio 50 godina! Pažljiva priprema dolaska u Vukovar može se čitati i kao podla provokacija jer stižu na rođendan čovjeka koji je simbol otpora grada heroja! I kao ključna točka predstave Tadić, odmah nakon posjeta Ovčari, ide u Paulin Dvor gdje je 1991. ubijeno 19 srpskih civila. Je li se u toj činjenici krila „pomno pripremana poseta“? Paulin Dvor je strašan, jeziv, ničim opravdan zločin po svemu sudeći pijanih hrvatskih vojnika koji se događa u vrijeme kad se širom Vukovara ori kanibalistički slogan“ Slobo, šalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“. To ga, naravno, ne opravdava! Ovčara, to je zločin do kojeg dolazi dva dana nakon pada Vukovara, to dakle nije ratno ludilo, to je promišljeni zločin, organizirana egzekucija, racionalna, smišljena.

No, Ovčara nije jedino vukovarsko stratište. Iz Borovo Komerca je, mimo likvidiranih na Ovčari, nestalo više od sto ljudi, od kojih 52 ranjenika! Nekoliko desetaka ljudi odvedeno je iz Veleprometa! Uostalom, i dandanas o više od 500 ljudi iz Vukovara ne zna se ništa. Vukovar, to je industrija srpskog fašističkog zvjerstva. Organizirana, promišljena, sistematska! Ne može se doći prvi put nakon 20 godina na mjesto zločina i u istom danu posjetiti Ovčaru i Paulin Dvor, a da se time ne stavi znak jednakosti na ta dva mjesta!