Vrednovanje

Oni koji su htjeli mogli su na stranici www.pomurski-sejem-si vidjeti tko je sve dobio kakvu od nagrada i prije svečane dodjele. Slovenci su se potrudili da za 44. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam u Gornjoj Radgoni zainteresiraju novinare, a još više proizvođače iz  Hrvatske, koji su za sajamsko ocjenjivanje prijavili više proizvoda nego ikad, a i dobili su nagrada za kvalitetu  više nego nikad. 

Uoči sajma neki su naši proizvođači-trgovci, doma nedvojbeni monopolisti, prozivali Slovence da su hrvatskim, njihovim proizvodima, zatvorili  svoje tržište, a neki su Slovenci, njihovi kolege, doma također svojevrsni monopolisti, otvorenost svoga tržišta branili bilančnom ravnotežom u međudržavnoj razmjeni robe. Hrvatski proizvođači s početka, tvrde, bez problema svoje proizvode prodaju u Sloveniji. 

Da smo gospodarski mudri, ovogodišnji međunarodni kmetijsko-živilski sejem iskoristili bismo ne za čuđenje kako nam to opet raste uvoz hrane brže od izvoza te zašto nam (čak i) Slovenci prodaju više nego što kupuju od nas i zbog čega nam još i dijele nagrade, nego za razmišljanje.Primjerice, što uopće našim proizvođačima trebaju slovenska priznanja?

Trebaju im bilo čija kad ih domaćih, da baš i hoće, nemaju! Izuzevši vino koje ocjenjuje tko, kako i gdje stigne, zatim sireve te kulene i med – ne računajući i ocjenjivanje ambalaže prehrambenih proizvoda – objektivno i nema proizvoda za koji bi se moglo reći da se ocjenjuje stalno, makar i prigodno sajamski, a kamoli sustavno, stručno. Tako da kome donese ugled.

Nova, poduzetnička, nisu dovoljno ojačala, a najstarije i najserioznije ocjenjivanje kakvoće, ono na Zagrebačkom velesajmu, ove godine nije, na žalost, imalo odziva i nije ni održano. Tome je vjerojatno kumovao i pad sajmovanja odnosno opća ekoetnoizacija gdje je sve (naše) najbolje i uvjerenje marketinga da jednom kampanjom sve i svakoga može učiniti boljim – čak najboljim! – nego ma koje, pa i međunarodno ocjenjivanje.

Ocjenjivanje, naime, može vrlo neugodno otkriti i nedostatke odnosno lošu kakvoću, pa što da se za to još i plaća? Javnosti kakvoće u nas, objektivizacije u neovisnim, primjerice potrošačkim ocjenjivanjima, ionako nema. Mudri govore drukčije.