Poslije sinoćnjeg gledanja prvog dijela “Zagorke” slijedi zaključak da su žene u Hrvatskoj jednako tlačene kao i prije sto godina, u Zagorkino doba: prije nisu smjele raditi, a danas ih financijski tlače upola manjom plaćom, a da o fizičkom nasilju i ne govorimo. Prije šest godina, na pedesetu obljetnicu smrti Marije Jurić Zagorke (1873. – 1957.) HRT je emitirao dvodijelnu biografsku seriju “Zagorka”, čiju smo reprizu sinoć gledali.
Ne zna se je li stavljanjem “Zagorke” na repertoar netko htio biti programski aktualan. Zna se da je temeljita i talentirana autorica Biljana Čakić Veselić tri godine, praktički bez budžeta, radila ovu igrano-dokumentarnu seriju.
Njena “Zagorka” i danas je zanimljiva, jer kvaliteta ne zastarijeva. Aktualna je u svakom svojem kadru, jer Biljana Čakić Veselić filmska je režiserka koja zna razviti priču o bitnoj stvari: Marija Jurić Zagorka bila je žena u muškom društvu. Prvi dio bavi se djevojčicom Marijom Jurić i novinarkom Zagorkom koja piše čak i pod muškim pseudonimom. Kad se doznalo da “u uredništvu Obzora sjedi baba”, predsjednik dioničarske skupštine Šime Mazzura nije prestajao s pokušajima da je otjera iz redakcije. Štitio ju je biskup Strossmayer.
Igrane scene između Zagorke i Mazzure fenomenalne su jer ih je radila režiserka (a ne Željko Rogošić Tijardović) i jer iz odlično odigranog Mazzure kipi današnji bijes na slabije i nemoćnije žene. Prije “Zagorke”, umjesto poslije, emitiran je Fokus, o nogometu. Prosijedi voditelj Danko Družijanić, unatoč friško ofarbanoj kosi, opet je totalno potonuo u svoju staru nemoć da vodi išta na televiziji.
Družijanić sinoć nije bio voditelj, nego vođeni i navođeni. Da je znao odabrati prave goste, predstavnike BBBi Torcide, moguće bismo saznali što se na utakmici i oko utakmice događalo. A on doveo trojicu protiv jednoga i upriličio nered u studiju. S tim da je tobožnji navijač Hajduka i "ugledni" sociolog Draža Lalić sve činio da obnovi rat "sjevera" i "juga". Nacionalna sramota!