Voda kao metak u – ništa

Afere s onečišćenom vodom koje u posljednjih godinu dana potresaju Hrvatsku, od zagrebačkih Vrbana do Slavonskog Broda, na muci pogođenih stanara pokazuju sav nemar i bahatost gradskih moćnika i lokalnih političara ma iz kojeg grada bili. Dok u Slavonskom Brodu kroz slavine naselja Slavonija teče voda onečišćena mazutom i uljima, a gradska uprava kao krivca vidi neimenovane diverzante i političku pozadinu ovog slučaja, u Zagrebu je Branko Vojnović, vlasnik Zagrebgradnje, tvrtke koja je gradila stanove na Vrbanima, tužio stanare zbog rušenja poslovnog ugleda.

Paradoksalno je da Vojnović od ljudi koji su u 21. stoljeću mjesecima vodu za piće i kupanje u kanistrima donosili u svoje stanove, koji su te stanove kupili svojim novcem očekujući da će vodovodne instalacije biti ispravne, danas traži odštetu od milijun kuna. Žalosno je da se svaki slučaj, svačija nesreća danas koristi kako bi se zgrnulo stotinjak tisuća kuna više ili prikupilo koji politički bod.

U Slavonskom Brodu cisterne s pitkom vodom ispred ugroženih naselja još se nisu pravilno ni parkirale, a po stanovima su se već razmiljeli razni prodavači uređaja za filtriranje vode nudeći očajnim stanovnicima, po “simboličnoj” cijeni, svoje proizvode proizvedene u dalekoistočnim ćumezima. Ipak, najveću korist vide lokalni političari kojima su afere dobrodošle pred skore lokalne izbore.

Dok vladajuća garnitura krivnju za redove stanara pred improviziranim slavinama – čega u Slavonskom Brodu nije bilo ni u najcrnjim trenucima rata! – vidi u nekim neimenovanim diverzantima, oporbene stranke gromoglasno šalju riječi podrške i potpore nesretnicima koji u kanistrima vodu pješice nose na peti ili šesti kat. Ipak, nije riječ ni o kakvim ilegalcima, ni o diverzantima ni o frakcijama Al-Qa’ide, već su na naplatu došle 32 godine nebrige o vodovodnom sustavu.

Iako su stanari zgrada desetljećima plaćali grijanje i toplu vodu, u čijoj cijeni je predviđeno i održavanje vodovodnih instalacija, kotlovnice danas sliče na scenografiju rađenu za snimanje horor filmova. Zahrđale i popucale cijevi, spojevi na kojima cure voda i mazut, raspadajući izmjenjivači topline – stvarnost su zbog koje danas ljudi stoje u redovima za vodu. Na žalost, ako ste mislili da će zbog ovoga “odletjeti” ijedna glava direktora komunalnih poduzeća, vjerojatno ste se prevarili. Jedino što će nakon ove afere ostati žuljevi su na rukama onih koji su danima nosili kanistere.