Radikalni sekularizam, vuk maskiran u ovčju kožu pomirljiva agnosticizma i ireligioznosti, otima se sve više s lanca. Dakako, zavijen u oblandu demokracije i uvažavanja drugog i drugačijeg mišljenja, često kao branitelj imaginarnih prava manjina i društveno ugroženih, ali u svojoj agresivnosti istinski opasan i s krajnjim ciljem rušenja autonomije vjerskih zajednica i vjerskih sloboda upravo u zemljama koje se ponose svojim dugim i postojanim demokracijama.
U Njemačkoj i izvan nje, muslimani i židovi ostali su šokirani kada je obrezivanje muške djece, kao dio njihove elementarne vjerske inicijacije, proglašeno mogućim kaznenim djelom jer se radi, kako to tumači demokracija, o ugrožavanju prava djece, tj. njihovu tjelesnom ranjavanju. Nevjerojatno!
Uskoro bi na tapetu mogli biti i kršćani zbog krštenja djece polijevanjem ili uranjanjem u hladnu vodu jer se također radi o ugrozi – mogli bi ih prehladiti! Najbolje bi bilo, očito, prema takvom stavu, vjerskim zajednicama zabraniti takve čine i lišiti ih upravo nekih glavnih (vanjskih) obilježja njihove religije. Uime demokracije i ugroze onih koji se tobože ne mogu braniti, dakako.
Takva vrsta modernog demokratskog sinkretizma još nije zaživjela kod nas, jer mi ionako u svemu zaostajemo, ali smo na najboljem putu. Da se to vidjeti iz prošlotjedne prizemne sinkretističke Severinine želje da svoga klinca krsti istodobno i Pravoslavnoj i u Katoličkoj crkvi. Nazdravlje! Da je otvorila ijedan opći, a kamoli religijski leksikon ili barem malo proguglala, vidjela bi ne samo da tako što nije moguće, nego da je sasvim suludo. Ali dobro, riječ je o estradnoj zvijezdi svakakvih manira i filmova pa joj se takva ekstravagancija može ubrojiti u redoviti PR.
No i jedan i drugi primjer govore o tome da se vjerske zajednice, kako na zapadu tako i kod nas, susreću s vrlo ozbiljnom prijetnjom da će im se zadirati u njihovo elementarno poslanje. Dakako, radi se o kršenju vjerskih sloboda, što će teško priznati ijedan zagovornik totalne demokracije, koji npr. urla zbog prava manjinskih homoseksualnih zajednica u nekom društvu.
A Hrvatska tek tu dolazi na trusno područje, jer dok se još nije ni ohladio Zakon o MPO-u, koji je podigao dosad neviđenu svjetonazorsku buru u našoj zemlji, iz HNS-a potrudili su se objasniti kako neke njegove elemente hitno trebala implementirati u neke druge zakone. Najprije u obiteljski zakon. Dakako, kako bi se homoseksualnim parovima moglo omogućiti da usvajaju djecu. A oni se prije toga, jasno, moraju “vjenčati” i postati obiteljima.
Vjernik se može zapitati u kojoj će se to oni crkvi vjenčati? Možda u obje zajedno? Ili hoće li dati dijete na obrezivanje ako su židovi ili muslimani? Njih, naravno, takva pitanje neće mnogo opterećivati, baš kao ni naše plitke političare, koji zbog vlastite promocije i nezaslužena dolaska na vodeće pozicije, rade takve vratolomije koje će imati goleme posljedice za jednu posve normalnu zemlju, kakva je Hrvatska bila i kakva i dalje može biti.
Nema druge, Pavičiću, nego opet zapaliti lomače, zar ne?